Kategorije
Uncategorized

Održana Konferencija o prilikama za aktivizam mladih kroz participaciju, inovativnost i zagovaranje –  IMAŠ POJMA! 

Održana Konferencija o prilikama za aktivizam mladih kroz participaciju, inovativnost i zagovaranje –  IMAŠ POJMA! 

Inicijativa mladih za ljudska prava, Gong, CK13 Danes je nov dan uspješno su 8. studenog 2022. u Centru mladih Ribnjak održali Konferenciju o prilikama za aktivizam mladih kroz participaciju, inovativnost i zagovaranje –  IMAŠ POJMA!

Konferencija je započela uvodnom riječju Dorotee Strelec iz Inicijative mladih za ljudska prava u 10 sati. Publici, u kojoj su sjedili mladi i predstavnice i predstavnici udruga za mlade predstavljen je projekt POJAM, u sklopu kojega su nastale i dvije publikacije: Praktični vodič za rad s mladima i Javne politike i kako se njima baviti  te video igrica Stop Your Government.

U prvom panelu naziva Inovativne prakse društvenog aktivizma i zagovaranje na lokalnoj razini, koji je moderirala Branka Vierda iz Inicijative mladih za ljudska prava, sudjelovale su aktivistica Nina Ciganović iz Novog Sada i Ana Gvozdić ispred Inicijative mladih iza ljudska prava. Na panelu se razgovaralo o pozitivnim primjerima lokalnih inicijativa u području ljudskih prava i mirovnog aktivizma. 

Nina je pričala o aktivističkim akcijama i aktualnom društveno-političkom stanju u Srbiji, a Ana je predstavila publikaciju Inkluzivno sjećanje: Preporuke za komemoriranje civilnih žrtava rata za predstavnike lokalne i područne samouprave u Republici Hrvatskoj te na tom primjeru mladima približila zagovaračko djelovanje organizacija civilnog društva usmjereno prema jedinicama lokalne samouprave. U nastavku panela propitivalo se zajedničke perspektive za suradnju u različitim područjima ljudskih prava, u kontekstu ostvarenja tranzicijske i klimatske pravde. Već na prvom panelu mladi su pokazali veliki interes za predstavljanje teme te su se aktivno uključivali postavljanjem brojnih pitanja iz publike.

Na drugom panelu Mladi odlučuju: realnost ili mit?, moderatorica Dorotea Strelec iz Inicijative razgovarala je sa studenticama preddiplomskog i specijalističkog studija s Fakulteta političkih znanosti, Mirtom Čenić i Ivanom Badžek, radnicom udruge IKS Mateom Marić i jednim od pobjednika izbora participativnog proračuna za mlade Grada Varaždina, Timom Hrvaćaninom

Mirta i Ivana predstavile su studentski rad ‘Kad kradu svi, zašto ne bismo i mi?: Korupcija i njena veza s institucionalnim povjerenjem i političkom participacijom mladih‘, nagrađen Rektorovom nagradom za akademsku godinu 2021./2022., koji su pod mentorstvom doc. Koste Bovana pisale zajedno s još četvero kolega: Brunom Aleksićem, Nikolinom Bralić, Adrianom Rokom Kujundžićem Antonijom Majdančić. O ustrajnosti i dvogodišnjem procesu koji je uključivao zagovaračke napore, brojne administrativne procedure te pokretanje i vođenje crowdfunding kampanje za otvaranje Društveno kulturnog centra u Petrinji te želji da se i u drugim gradovima diljem Hrvatske uskoro izgrade DKC-ovi, nazočnima je nešto više rekla panelistica Matea. Tim je publici približio radio format community radio, odnosno radio zajednice te pojasnio kako je ova ideja u Varaždinu pokrenuta još 2018., kada su lokalni mladi okupljeni u Nezavisnoj platformi mladih i članovi Savjeta mladih Grada Varaždina radili na pripremama kandidature Varaždina za Europsku prijestolnicu mladih, no sama realizacija omogućena je tek ove godine kada je grad proveo izbore za najbolje projektne prijedloge mladih, u sklopu pilot projekta – participativni proračun za mlade, na kojima su mladi odabrali one projekte koje smatraju potrebnima i korisnima u svojoj zajednici. Iz publike je na kraju panela postavljeno nekoliko pitanja, a razgovore s panelistima zainteresirani mladi nastavili su za vrijeme pauze namijenjene umrežavanju.

Zadnja aktivnost na konferenciji bila je kreativnog karaktera, a održala ju je Zorana Unković, akademska slikarica i likovna pedagoginja. Na ovoj su radionici polaznici upoznati s primjerima grafita i murala u javnom prostoru koji promiču poruke mržnje, netrpeljivosti ili diskriminacije te su zatim sami stvarali kreativna rješenja s ciljem suzbijanja govora mržnje na javnim površinama.

Odaziv na konferenciju bio je velik te se već na samom početku tražilo mjesto više. Mladi i predstavnici udruga mladih i za mlade nisu bili samo iz Zagreba i okolice, već je polovica sudionika doputovala iz cijele Hrvatske, od Vukovara i Osijeka do Zadra i Splita, a bilo je onih koji su došli iz manjih sredina poput Virovitice, Križevaca, Ogulina, Gospića i Metkovića, a ugostili smo i goste iz Srbije i drugih zemalja. 

Organizacija svih navedenih događaja nastala je u okviru projekta „POJAM – Partnerstvo za jačanje održivog aktivizma mladih“ koji zajednički provode Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska, Gong iz Zagreba, Danes je nov dan iz Slovenije i Omladinski centar CK13, financiranog iz programa Erasmus+.

Kategorije
Uncategorized

Javno predstavljeni “Priručnik za mlade aktiviste_ice i zagovaračke organizacije” i “Praktični vodič za rad s mladima: Program i metodologija” te video igrica “Stop Your Government”

Javno predstavljeni “Priručnik za mlade aktiviste_ice i zagovaračke organizacije” i “Praktični vodič za rad s mladima: Program i metodologija” te video igrica “Stop Your Government”

U ponedjeljak, 17. listopada 2022. godine YIHR i GONG javno su predstavili dvije publikacije Priručnik za mlade aktiviste_ice i zagovaračke organizacije i Praktični vodič za rad s mladima: Program i metodologija nastale u sklopu ERASMUS+ projekta POJAM. Predstavljanje je održano u 17 sati u Kulturno informativnom centru (KIC) u Preradovićevoj 5, u Zagrebu. Ispred Gonga o Priručniku je govorio Dražen Hoffmann, a Praktični vodič predstavila je Dorotea Strelec ispred Inicijative.

Priručnik za mlade aktiviste_ice i zagovaračke organizacije namijenjen je mladima koji žele naučiti više o javnim politikama i zagovaranju, ali i svima onima koji se ovim temama bave u svom radu s mladima. Praktični vodič za rad s mladima: Program i metodologija nastao je s ciljem olakšavanja organizacije programa neformalnog obrazovanja, kako mladima bez iskustva tako i već iskusnim organizatorima raznih događaja za djecu, mlade, ali i sve druge događaje koji okupljaju veći broj ljudi. Oba materijala dostupna su u digitalnom obliku za besplatno preuzimanje i sadrže interaktivne sadržaje te brojne korisne materijale pa vas potičemo da ih proučite i koristite u vašem radu! 

Dan nakon, u utorak 18. Listopada u 17 sati isti je dvojac ispred Inicijative i Gonga u KIC-u održao još jedno javno predstavljanje organizirano u sklopu već spomenutog POJAM projekta. Na ovom je događaju publici predstavljena video igrica Stop Your Government. Riječ je o aktivističkoj igrici koja se bavi pitanjima radničkih, reproduktivnih i okolišnih prava. Nakon uvodnog dijela, publika je imala priliku na svojim mobitelima isprobati igrati igricu na jednu od 3 željene teme. Gost na ovom predstavljanju bio je Aleksandar Gavrilović iz studija za razvoj video igara Gamechuck, koji je dao svoj osvrt na igricu i publici približio svijet industrije video igara, koja uključuje i brojne izazove vezane uz radnička prava, ravnopravnost i društvenu pravdu.  

Nakon predstavljanja, oba je dana uslijedio i razgovor s publikom, koji je nakon službenog dijela nastavljen kroz umrežavanje i druženje.

Praktični vodič za rad s mladima: Program i metodologija predstavljen je i na engleskom jeziku u uredu Inicijative 24. listopada pred 12 članica 7 nevladinih organizacija iz Varšave kao dio programa koji smo im priredili za vrijeme njihove studijske posjete našoj udruzi.

Svi zainteresirani, primjerke Priručnika i Vodiča u PDF formatu mogu pronaći ovdje:

Praktični vodič za rad s mladima: Program i metodologija 

Javne politike i kako se njima baviti 

Organizacija ovih događaja nastala je u okviru projekta „POJAM – Partnerstvo za jačanje održivog aktivizma mladih“ koji zajednički provode Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska, Gong iz Zagreba, Danes je nov dan iz Slovenije i Omladinski centar CK13,  financiranog iz programa Erasmus+.

Kategorije
Uncategorized

Značaj europskih institucija: iskustva s EYW projekta i studijskog putovanja

Značaj europskih institucija: iskustva s EYW projekta i studijskog putovanja

Republika Hrvatska podnijela je zahtjev za pristupanje Europskoj uniji, ekonomskoj i političkoj uniji 27 europskih država, 21. veljače 2003., a postala je punopravna članica desetljeće kasnije, 1. srpnja 2013., ujedno i posljednja država koja se pridružila bloku. Baš kao što je Hrvatska utjecala na Uniju: granice EU-a proširile su se, zajednica je dodala još jedan službeni jezik u svoju zbirku, došlo je do promjena u proračunu…, tako je i Unija utjecala na Hrvatsku: Hrvatska se obvezala uvesti euro kad ispuni potrebne uvjete (već znamo u kojem smjeru teče to obećanje), zagarantirane su tržišne slobode pri uvozu i izvozu robe (nema poreza, carine ili kvota), i Hrvatska je dobila svoj glas unutar
zajednice.


Taj se glas čuje putem institucija Europske unije: Europskog parlamenta, Europske komisije,
Europskog vijeća, Vijeća Europske unije, Suda Europske unije i još mnogih drugih. Siguran sam da je
većina čula za te institucije, ali da ne zna po čemu se one razlikuju, koja je njihova funkcija, gdje se
nalaze i tko u njima djeluje. Ovaj članak pruža kratak uvid u uloge i djelovanje nekih od gore
navedenih institucija, ali glavna je svrha pojasniti čitatelju kako da se s njima osobno upozna (i
potaknuti ga na to). Važno je čitati i informirati se o institucijama, nema sumnje, ali iskusiti njihov rad
iz prve ruke jednostavno je nenadomjestivo. Ono što čitatelj možda do sada nije znao je da su
institucije EU-a otvorene javnosti i posjetiteljima iz svih država (pa i onima koje nisu članice Unije).

Detalje o planiranju posjeta možete naći na linku https://european-union.europa.eu/contact-
eu/visit-european-union-institution_hr, pa obrišite prašinu s putovnica i odaberite grad, a ja ću vam
ispričat kako sam ovo ljeto obišao čak četiri institucije Europske unije (i jednu instituciju nevezanu za
EU) i odati vam gdje sam se sve prijavio i iskoristio tu fantastičnu priliku. Vežite pojaseve, polijećemo.
Prva odskočna daska bio je projekt na kojem sam sudjelovao: European Youth Weeks. Mozgajući
kako da provedem ljeto na zabavan i koristan način, na Facebooku sam naišao na link za dvotjedni
projekt neformalnog obrazovanja u Heppenheimu, gradiću u Njemačkoj. Uz bogate i raznovrsne
aktivnosti koje su bile ponuđene, u sklopu projekta omogućen je i posjet Europskom parlamentu u
Strasbourgu. Stoga budno motrite što sve ulazi u sadržaj raznih Erasmus i općenito međunarodnih
projekata. Druga mi se prilika ukazala kada je profesorica zagrebačkog Filozofskog fakulteta i
akreditirana prevoditeljica, dr.sc. Ivanka Rajh, organizirala one-of-a-kind studijsko putovanje
namijenjeno posjetu dviju institucija u Strasbourgu (bile su to Vijeće Europe i Europski parlament) i
triju institucija u Luxembourgu (bile su to Služba za hrvatski jezik Europske komisije, Služba za
hrvatski jezik Europskog parlamenta i Služba za hrvatski jezik Europskog suda). Program je bio izričito
bogat, omogućen nam je širok pregled aktivnosti tamošnjih zaposlenika, a putovanje je bilo otvoreno
studentima svih studija. Prijavilo se 33 studenta, većinom prevoditeljskog usmjerenja s Filozofskog,
ali u velikom broju i s Pravnog fakulteta.


Počnimo od crne ovce u grupi, Vijeća Europe, koje nije institucija Europske unije (ako vam se čini da
ste negdje čuli ili pročitali suprotno, vjerojatno mislite na Europsko vijeće ili Vijeće Europske unije –
znam, zbunjujući su svi ti nazivi). Vijeće Europe uključuje 46 europskih država, a osmišljeno je kako bi
jačalo demokraciju i štitilo ljudska prava na europskom tlu; u sastavu je ove organizacije bolje
poznatiji Europski sud za ljudska prava. U Vijeću nas je dočekala Glavna Tajnica Marija Pejčinović
Burić i održala kratak uvod o pravnim, arhitektonskim i jezičnim zanimljivostima Vijeća Europe, a
dotakla se i vlastitog životnog i radnog iskustva. Pošto joj obaveze nisu dopuštale da ostane s nama
predugo, prepustila nas je svojem francuskom kolegi, Denisu Hubertu, koji nam je prepričao povijest
osnivanja Vijeća (osobno je svjedočio proširenju Vijeća), objasnio glavnu svrhu Vijeća te se upustio u
aktualne događaje vezane za ukrajinsku krizu i ulogu Vijeća u njenom rješavanju. Zatim smo, uz
pratnju vodiča, razgledali dvorane i prostorije Vijeća Europe. Ono što je nama kao budućim prevoditeljima bilo od posebnog interesa bile su prevoditeljske kabine. Službeni su jezici Vijeća
engleski i francuski, a u radne jezike spadaju njemački i talijanski. Taman slučajnost da smo bili ondje
na Europski dan jezika.


Europski parlament u Strasbourgu sam, dakle, posjetio u dva različita navrata ove godine. Ipak,
koliko god ga ja posjetio, ovo je jedina institucija u kojoj se nisam susreo s hrvatskim predstavnicima.
Nadam se da problem nije u meni. Bilo kako bilo, u razgledavanje nas je povela stručna diplomantica
pa nismo bili ni usamljeni ni izgubljeni. Evo par zanimljivosti o zgradi Parlamenta: staklena
konstrukcija jedan je od mnogih simbola (i mjera) transparentnosti zajednice, a desno krilo
ostavljeno je nedovršeno kako bi odražavalo nedovršen posao Unije – EU se konstanto širi. Nakon
igranja/slikanja sa zastavama (nikad ne dosadi) razgledali smo glavnu dvoranu i nadivili se
prepoznatljivom polukrugu koji čine zastupnička sjedala. S obzirom da EU njeguje politiku
višejezičnosti, svaki zastupnik (pa tako i svaki građanin) ima pravo obratiti se Parlamentu na svojem
materinjem jeziku i dobiti odgovor na njemu. Štoviše, ljude se potiče da govore na nacionalnom
jeziku. Unija prepoznaje 24 službena jezika zbog čega zapošljava više od 2000 prevoditelja i
freelancera, više nego ikoja druga organizacija u svijetu. Ta je vojska Parlamentu osobito potrebna za
vrijeme sjednica i rasprava, jer iscrpljujući posao simultanog prevođenja zahtjeva da se prevoditelji
mijenjaju i dišu svakih 20 minuta, a šou mora dalje. Zato kažemo da se u Parlamentu smiju šalama
dulje nego igdje drugdje – treba vremena da punch line dođe od izvora do cilja.


Sljedeća na popisu bila je Služba za hrvatski jezik Opće uprave za prevođenje (DGT) Europske
komisije. Šefica hrvatskog odjela bivša je profesorica profesorice Rajh pa je upregnula cijeli tim da
nas srdačno dočeka i svačemu poduči – javiti se službi za posjetitelje je jedna stvar, ali ako osobno
poznajete nekog tko ondje radi, ugostit će vas kao VIP posjetitelja. Svatko iz prevoditeljskog tima
održao je predavanje na neku temu: od toga koje tekstove prevode i koje alate koriste (studentima
prevoditeljskog smjera korisno i poučno), pa o značaju komunikacijskog odjela unutar DGT-a koji
služi informiranju javnosti o višejezičnosti Unije, sve do mogućnosti stručnih praksi i načina na koji
regrutiraju ljude. Podsjetili su nas da nisu bitne samo jezične kompetencije za prevođenje, već
tematske i informatičke, i da je izrazito važno da smo vješti u našem materinjem jeziku jer upravo na
taj jezik prevodimo (u 99% slučajeva s engleskog). Dobra vijest je i to da nas strojno prevođenje i
umjetna inteligencija još ne mogu zamijeniti kao prevoditelje, iako se trude i usavršavaju. Za sada
smo se nagodili za neku vrstu suživota, simbiozu, u kojoj čovjek radi u službi stroja i post-edita strojni
prijevod. Zbog velikog obujma posla 37% tekstova se eksternalizira, tj. prevode ih prevoditeljske
kompanije ili pojedinci koji se jave na natječaj. Za vrijeme coffee-breaka imali smo priliku direktno
popričati s pojedinim prevoditeljima i upoznati se s njima. Kao da nas već nisu dovoljno razmazili, za
kraj su nas još odveli u menzu da se pošteno najedemo i ostali nam na usluzi za sva dodatna pitanja.

Europski parlament u Luxembourgu manje je impresivan od svog strasburškog brata, ali ničim manje
značajan. Dočekale su nas tri hrvatske prevoditeljice i posjele nas u dvoranu Schuman. Uslijedila je
još jedna prezentacija o prevođenju za EU; neke stvari koje smo već saznali u Komisiji, neke stvari
koje su specifične za Parlament. Objasnile su nam da u Parlamentu prevode za ondašnje zastupnike i,
dakako, za građane EU-a, koji imaju pravo znati što Parlament radi u njihovo ime. Trećina tekstova i
ovdje se eksternalizira agencijama i pojedincima, isto koriste strojno prevođenje, i isto se tako od
prevoditelja očekuje da perfektno poznaje materinji jezik. Predavanje smo završili temom stažiranja.
Institucije EU-a nude stipendije da privuku ambiciozne i mlade ljude te ih zaposle. Više o tome pogledajte na ovom linku https://epstages.gestmax.eu/website/homepage, i ništa ne brinite, mogućnosti stažiranja nisu ograničene na jezičare i lingviste. Osim što ne morate studirati jezik da
biste se prijavili za poziciju prevoditelja (mada je to neporeciva prednost), ima još sto raznih pozicija u svim mogućim područjima. Sve u svemu, naše su se gošće potrudile da nam omoguće kratki pregled svojih aktivnosti i zaintrigiraju nas da se jednog dana pridružimo njihovim redovima.


Naš smo izlet završili posjetom Europskom sudu i susretom s nezavisnom odvjetnicom Tamarom Ćapeta. Ova zadnja postaja bila je vrlo specifična uprava za prevođenje jer tamo prevode pravnici, a ne lingvisti. Ponovili smo do sada uhodanu rutinu: upoznali se s zaposlenicima i pratili prezentaciju. Neke smo stvari čuli već po deseti put (i to taj dan), ali uvijek se nađe i pokoja novost ili osobitost. Primjerice, dok u drugim institucijama prevladava engleski jezik, na Sudu se i dalje drži francuski (Sud je za Francuze posljednji bastion spasa od grozomornog britanskog utjecaja): svi suci obavezno moraju govoriti francuski, jezik vijećanja je francuski i službe Suda međusobno komuniciraju na
francuskom. Zbog toga Sud često koristi pivot jezike, tj. jezike-posrednike na koje se prvo prevede jezik neke manje govorene zajednice, pa onda s pivot jezika na treći. Poljski je odabran kao pivot jezik za hrvatski, stoga ako je izvorni tekst na – recimo – irskom, a niti jedan naš prevoditelj ne barata irskim, tekst se prevodi s irskog na poljski, pa s poljskog na hrvatski. Francuski je ondje prirodni pivot jezik, jer sve se prevodi na francuski. Naša nezavisna odvjetnica, koja zapravo nije odvjetnica jer nikoga ne zastupa, objasnila nam je ne samo svoje radne obaveze, a to su da savjetuje suce i sastavlja „mišljenja“, nego i kako smo završili s tako nespretnim i čudnim terminom „nezavisni odvjetnik“: naime, kada je pisala diplomski rad nije mogla naći prijevod za „advocate general“ jer tada prijevodi za većinu termina nisu još bili sistematizirani (nije ni sada niš’ bolje, mind you), pa je izmislila prijevod „nezavisni odvjetnik“ koji je iz njenog rada povučen u bazu i koji se jednostavno tako ustalio. Vještina koja se također cijeni i traži na Sudu je simultano prevođenje, pa ako ima dovoljno hrabrih znajte da ćete lako naći posao. S obzirom da su sudjelovali većinom studenti prevoditeljskog usmjerenja, ne čudi da je naš posjet bio jezično orijentiran. Dakako, našlo se i materijala za pravnike, osobito na Sudu gdje je lingvistima ionako onemogućeno zaposlenje („samo pravnici“). Ako imate drugačije interese, institucije EU-a
nude razne mogućnosti za razna područja. Samo ih trebate istražiti. Još jedna zanimljiva slučajnost za kraj – sa studijskog putovanja vraćali smo se na dan sv. Jeronima, zaštitnika prevoditelja.


O važnosti posjeta Europskim institucijama posvjedočili su službenici i zaposlenici koji su nas primili i
ugostili. Glavna Tajnica Pejčinović Burić kao mlada bila je u posjetu Vijeću Europe (nije ni očekivala
da će tamo kasnije raditi). Mnogi prevoditelji iz Komisije i Parlamenta prijavili su se za stažiranje pa
polako napredovali prema stalnom radnom odnosu. Nezavisna odvjetnica Tamara Ćapeta nije mogla
ni sanjati da će imenovati funkciju koju će jednog dana vršiti. Svi s kojima smo pričali nastojali su nas
potaknuti na ideju o karijeri u međunarodnim institucijama. Da ne spominjem koliko im je bilo drago
što se mogu susresti i popričati s Hrvatima, koji rijetko dolaze u posjet tim institucijama. Dočekuju
nas širokih ruku kako bi informirali javnost i proširili svoje ideje, osobito među studentima. Svakome
bih preporučio pa makar jedan dobro organiziran posjet nekoj europskoj (ili međunarodnoj)
instituciji.


N.B. par korisnih savjeta ako se odvažite na ovakvo (ili slično) putovanje: 1) ne dirajte zastave
izložene u tim institucijama, ne stvarajte sebi i drugima nepotrebne komplikacije („Don’t touch the
flags“ znak uredno je izložen kraj zastava, ali u potrazi za dobrim selphijem svi odreda oslijepe); 2) ne
nosite sa sobom suzavac u Luksemburg, ili ga bar vješto sakrijte, ispada da ga je zabranjeno
posjedovati u zemlji i mogli biste se naći u pravno neugodnoj situaciji (nešto što je šokiralo i naše
predstavnike koji ondje žive).

Teo Francišković

Kategorije
Uncategorized

Kako protiv rata: uloga pojedinca na primjeru ukrajinske izbjegličke krize

Kako protiv rata: uloga pojedinca na primjeru ukrajinske izbjegličke krize

Hrvatski jezični portal definira pojam rat kao „oružani sukob velikih razmjera između dviju ili više država, dvaju naroda, dviju ljudskih skupina“, a njegovo preneseno značenje može biti i „svađa, neprijateljstvo, borba“ u širem smislu. Vrlo je to sažeta i precizna definicija, pogodna za rječničke potrebe, ali nedostatna za naše. „Besmislen zločin protiv čovječnosti“ meni bi bila draža, mada bi se u tom slučaju definicija mogla odnositi na više pojmova. Zadržimo se na ratu, čija jezgra stvarno jest oružani sukob koji vode države ili narodi, ali čija težina zahvaća mnogo više: ratovi izazivaju izbjegličke krize, ekonomske krize, uništavaju okoliš i trate resurse na sredstva za ubijanje. Najvažnije od svega, rat pogađa pojedinca, njegovu obitelj, njegov dom, njegov dotadašnji način života, njegovu rutinu – pojedinca, koji se slučajem loše sreće našao na krivom mjestu u krivo vrijeme i biva uvučen u krvavi sukob.

Rat koji je obilježio 2022. godinu trenutni je rat Ukrajine i Rusije, pokrenut ruskom invazijom na tu zemlju 24. veljače (iako bi se njegov početak mogao tražiti još u 2014.). Za vrijeme pisanja ovog članka (04.09.2022.) rat je ušao u 193. dan i ne nazire mu se kraj. Radi se o najvećem oružanom sukobu u Europi od kraja Drugog svjetskog rata. Ujedno želim naglasiti da ovo nije jedini aktivni sukob, makar je privukao najveću medijsku pozornost, i da se slične tragedije odvijaju u raznim kutovima svijeta, neke od kojih traju već duže od desetljeća. Smatram da je svaki od tih jednako bolna priča i da zaslužuje jednaku dozu pažnje, ali se u ovom članku orijentiram na rusko-ukrajinski rat zbog osobnog iskustva s ukrajinskim izbjeglicama.

Studiram ruski jezik već četiri godine, otkako sam 2018. upisao Filozofski fakultet u Zagrebu (smjer: anglistika – ruski jezik i književnost). Nedugo nakon početka rata, profesori s ruske katedre pitali su nas, studente, ima li zainteresiranih za volontiranje s ukrajinskim izbjeglicama, tj. jesmo li voljni pomoći im usvojiti hrvatski jezik ili raditi kao prevoditelji kada trebaju ispuniti obrasce, otići doktoru i sl. Javio sam se, zajedno s mnogim drugim kolegama s ruske ili ukrajinske katedre, i ubacili su me u WhatsApp grupu. Nadao sam se da će volontiranje početi kada smo stvorili grupu, u ožujku, ali se zbog birokracije sve malo odužilo i organizatori su nas pitali za pomoć tek u lipnju. Tada sam već bio zauzet ispitima i imao planove za ljeto, pa nisam bio slobodan.

Prvi od tih planova bio je boravak na Krku, gdje sam imao priliku upoznati se s grupom Ukrajinaca koji su ondje radili kao sezonski radnici. Bilo im je drago što mogu s nekim komunicirati i pozvali su me na večeru. Večera je započela smijehom i veseljem, ali je završila suzama. Podijelili su sa mnom tužna iskustva bježanja iz Ukrajine, objasnili koliko ih je potresao rat, i rekli da su svakodnevno u kontaktu s obitelji koja je ondje ostala: muževima i sinovima koji su se ostali boriti. Nakon Krka, sudjelovao sam na European Youth Weeks projektu u Heppenheimu, gradu u Njemačkoj. Radi se o internacionalnoj razmjeni s gotovo 40 mladih iz 10 zemalja Europske Unije čiji je cilj poticanje na građanski aktivizam. Bio je to moj prvi projekt neformalnog obrazovanja. Sudionici su bili smješteni u jednoj kući, Haus am Maiberg, gdje je ujedno bila smještena obitelj iz Ukrajine. Razgovori s devetogodišnjom Ukrajinkom, koja se voljela pridružiti nama sudionicima projekta dok bi odmarali od raznih aktivnosti, dodatno su me potaknuli da se angažiram pri povratku u Zagreb.

Drugom polovicom kolovoza napokon sam se javio za volontiranje. Učim grupu od osmero Ukrajinaca (6-16 godina) čitati, pisati i govoriti hrvatski, i nastavit ću ih obučavati sve do početka fakulteta, dakle do listopada. Najprije sam se dogovorio za raspored s njihovim odgojiteljima (svih osmero su siročad – ne zbog rata) i održao im pokusno predavanje da testiram svoje nastavničke sposobnosti. Prvi je sat, dakle, više služio kao poduka meni nego njima. Djeca su pokazala interes, odgojitelji su bili zadovoljni mojom izvedbom, pa smo se složili da nastavim s podučavanjem. Nastavu im držim pet dana u tjednu (ponedjeljkom i utorkom radim pa tada nisam dostupan), osim ako imaju neku aktivnost isplaniranu nedjeljom, koja u tom slučaju postaje moj slobodni dan. Savjetovao sam se s prijateljicom koja je prije obučavala izbjeglice iz arapskih zemalja hrvatskom jeziku o metodama koje je ona koristila i dobio od nje korisne materijale. Prvi tjedan koncentrirali smo se na abecedu i neke osnove (hvala, molim, dobar dan…), izoštrili novo pismo diktatima i poboljšali raspoznavanje novih slova vježbama čitanja. Jednom kada su usvojili latinicu, nastavili smo dalje s gramatikom i vokabularom. Drugi smo tjedan, dakle, vježbali upoznavanje (zovem se, moje ime je, kako se zoveš…), raspoloženja (dobro sam, loše sam, kako si…), glagol „biti“, negacije i pitanja. Nakon dva tjedna sastavio sam im provjeru znanja, da vidim koliko prate i trebam li se vratiti nekim lekcijama, te su me ugodno iznenadili odličnim rezultatima. Ovaj ponedjeljak (05.09.2022.) kreću u školu, u nove avanture, pa ću od sada također pomagati i sa školskim gradivom. Čim budu okruženi hrvatskim jezikom, siguran sam da će ga tim prije usvojiti. Jedina je iznimka od svega rečenog najmlađi, šestogodišnjak, s kojim radim odvojeno od ostalih sedmero jer on ne bi mogao držati korak s grupom. S njim i dalje ponavljam abecedu koliko god mu to koncentracija dopušta, a sad kad je krenuo u vrtić nadam se da će i sam pokupiti dosta riječi i izraza. S prijateljem polako dogovaram da me zamijeni jednom kada fakultet počne kako bi grupa i dalje dobivala svu potrebnu pomoć i podršku. Pametna su i vrijedna to djeca, i želim im mnogo uspjeha u životu.

Tragedija po ljudski život izazvana ratom nije ništa novo. Ratovi su se vodili otkako – kao vrsta – znamo za sebe i naivno je misliti da ćemo ih ikada iskorijeniti. Njihova priroda može se promijeniti, i mijenja se, ali šteta koju nanose nevinima konstantna je posljedica. Što može učiniti pojedinac protiv svog tog ludila koje je preživjelo ispit vremena? Može se mnogo toga, direktno ili indirektno. Ako živiš u demokratskoj zemlji i imaš pravo glasa (a to je „pravo“ i svojevrsna „privilegija“, jer nemaju ga svi u svijetu) koristi ga mudro – biraj one opcije koje zagovaraju mir, koje ne šalju vojsku u prekooceanske države, ne potiču vojnu industriju, već pomažu ljudima zahvaćenima ratom. To ne košta ni lipe, samo traži od tebe da ubaciš papirić u kutiju – ništa lakše. Unesrećenim ljudima možeš pomoći i raznim donacijama koje im dopremaju udruge poput Crvenog križa. To su ljudi koji u većini slučajeva izgube doslovno sve. Razveselit će ih što god da možeš pružiti. Solidarnost možeš pokazati i volontiranjem, što toplo preporučujem. Tada si direktno uključen, direktno pridonosiš, pri čemu olakšavaš ljudima da se priviknu na novo okružje i da polako stvore nov život. Ponekad je potrebno tako malo da usrećiš drugog, a samo će te iskustvo garantirano ispuniti.

Teo Francišković

Kategorije
Uncategorized

Razgovori sa učesnicima i učesnicama letnje škole u Sremskim Karlovcima

Na ovogodišnjoj Regionalnoj ljetnoj aktivističkoj školi sudjelovalo nas je više od trideset aktivistkinja i aktivista, mladih aktivnih građanki i građana iz područja ekologije, feminizma, studentskog aktivizma, socijalnog rada i rada s djecom. Slušali smo o raznim temama, dijelili iskustva i perspektive dobivene formalno i neformalno i razmijenili kontakte sa ciljem još boljeg povezivanja i djelovanja zajedno. Svoje sam suučesnice i suučesnike upitala što su naučili na ovogodišnjoj školi, a da će koristiti u svom aktivizmu u budućnosti.

Antonio Šango, riječki student novinarstva u Zagrebu, naveo je samoorganizaciju i učenje o njenim principima kao nešto što ga se najviše dojmilo. Dosad nije bio u prilici učiti o tome, a inspirirao ga je taj koncept zbog mogućnosti humanijeg organiziranja aktivističkih struktura. Povezivanje i učenje od sudionica i sudionika iz Srbije i Slovenije u slobodno vrijeme mu je puno vrijedilo zbog neobjektivnog narativa u hrvatskim medijima i važnosti međusobnog razumijevanja, a i učenja o aktivističkim aktivnostima u regiji.

Luka Brkić je student sociologije i volonter Društvenog centra Indigo u Nišu koja djeluje u romskom naselju Crvena Zvezda već više od 10 godina. Luka s romskom djecom radi u školi, a novostečeno znanje o seksualnosti i seksualnom odgoju, koje je primio u neformalnim razgovorima između i nakon predavanja, istaknuo je kao nešto što će mu u radu sigurno pomoći dalje. Informacije o ekološkom aktivizmu i stanju koje prijeti Srbiji, a pogotovo romskim naseljima, te znanje o samoorganizaciji, pomoći će mu pokrenuti akciju čišćenja rijeke Nišave koju, pogotovo preko ljeta, neodgovorni građani pune smećem.

Vidu Ružić, koja trenutno radi na projektu poticanja mladih s područja Međimurja na građanski aktivizam i ekološku osviještenost i upisuje studije sociologije i pedagogije u Zagrebu, inspiriralo je upoznati toliko ljudi koji žive u skladu sa svojim vrijednostima. Iako je teško, ipak neki od nas imaju priliku obrazovati se i usmjeriti svoj rad prema dobrom cilju. Istaknula je obrazovanje o problemima i korupciji u zajednici i lokalno djelovanje kao prve korake prema boljitku.

Umjetnica i aktivistkinja u svojoj lokalnoj zajednici, Iva Ružić, bila je oduševljena raznolikosti polaznica i polaznika i prilikom za umrežavanje. Također, Gongova predavanja o javnim dobrima naveli su ju na razmišljanje o pasivnosti građana u Hrvatskoj i našem pravu na zauzimanje prostora i ulica. Iskustvo škole dokazalo joj je važnost aktivnog slušanja, razumijevanja i strpljenja, kako bismo efikasno djelovali na druge i pomogli im.

Nina Ciganović, studentica prava i ekološka aktivistkinja koja je i tijekom škole žurila iz Sremskih Karlovaca u Novi Sad kako bi sudjelovala u prosvjedu protiv usvajanja Gradskog urbanističkog plana, na školi je razmišljala o sagorijevanju i važnosti bavljenja sobom u aktivizmu. Moramo se boriti na svim frontovima, biti konstantno izloženi teškim iskustvima i temama, ali jedini način da se pobrinemo da naš rad bude konstruktivan i kvalitetan je da se brinemo za sebe.

S Bornom Lozom, članom političke stranke Možemo! i predsjednikom Vijeća mjesnog odbora zagrebačkih Vrbana, najviše će ostati znanje o lokalnim bitkama za javna dobra i priča o volonterima u kampu Šodroš koji su se samoorganizirali kako bi zaštitili prirodu od bespravnog krčenja šume.

Dugogodišnja volonterka Crvenog Križa, Lovorka Vulin, istaknula je važnost forme interaktivnih predavanja kao veliku prednost Škole. Iako nije bila dobro upoznata sa svim temama, radeći u timovima s ostalim sudionicima produbila je znanje i naučila kako aktivno djelovati i organizirati se, a novostečene informacije o antiratnom pokretu i aktivizmu planira odmah početi koristiti u svom radu.

Veronika Tržan iz Ljubljane bavi se studentskim aktivizmom protiv seksualnog nasilja i korupcije u studentskim tijelima. Dosad se nije susretala s ekološkim aktivizmom i mnogo je naučila o važnosti direktnih akcija i inicijativi građana za zaštitu okoliša. Učenje o ekološkoj krizi u Srbiji i hitnosti situacije bilo joj je vrlo korisno jer smatra da su građani Slovenije po tom pitanju vrlo pasivni.

Lovro Turalija, ponovni pokretač zamrle studentske inicijative Zeleni Filozofski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, govori kako ga se dojmilo predavanje Jovane Radević i rad ekoloških aktivista u Novom Sadu. Tijekom škole je shvatio koliko angažirani i voljni mladi imaju snage. Osvijestio je važnost rada na onome u što vjerujemo i „izgubio kapacitet da sumnja u sebe“!

Student Fakulteta političkih nauka u Beogradu i prošlogodišnji polaznik Regionalne škole, Lazar Smilić, zajedno sa još nekoliko je kolegica, uz podršku Inicijative mladih za ljudska prava, dobio priliku pokrenuti regionalnu inicijativu Neznalica-sveznalica. Inicijativa obrazuje mlade iz regije o zdravstvenoj, političkoj i društvenoj pismenosti, a djeluje preko društvenih mreža, šireći informacije o aktualnim temama i pitanjima mladih.

Marina Mlakar

Kategorije
Uncategorized

Primjeri dobre prakse studentskih akcija, pokreta i prosvjeda

Primjeri dobre prakse studentskih akcija, pokreta i prosvjeda

Gdje ima studenata ima i studentskog aktivizma pa tako postoje brojni primjeri studentskih akcija, pokreta i prosvjeda u svim državama svijeta. Uglavnom se studenti nastoje izboriti za uvođenje novih te proširivanje svojih postojećih studentskih prava ili spriječiti njihovo ukidanje. Često se udružuju i organiziraju kako bi uveli dodatne studentske sadržaje, a u slučaju opasnosti od gašenja istih pokreću razne akcije. Studenti se često angažiraju i oko političkih tema pa zahvaljujući svojoj masovnosti i mladenačkom duhu održavaju brojčano značajne prosvjede. U nastavku će biti spomenuti samo neki od studentskih oblika aktivističkog djelovanja kao primjeri dobre prakse iz Hrvatske, Slovenije i Srbije.

Najznačajniji primjer studentskog aktivizma u Republici Hrvatskoj neupitno je val je studentskih prosvjeda i blokada fakulteta i sveučilišta, koji su se održavali od sredine 2008. do kraja travnja 2009. godine. Studentsko nezadovoljstvo i prvi studentski prosvjedi 2008. započeli su u Zagrebu radi uvođenja Bolonjskog procesa na Sveučilište, zatim su pokrenuti i zahtjevi koji su se odnosili na pitanja studentskog smještaja i korupcije u Studentskom centru u Zagrebu, a glavni je razlog pokretanja masovnih blokada bilo ukidanje besplatnog visokog školstva za studente na preddiplomskoj i diplomskoj razini, najavljeno od strane tadašnjeg Ministarstva obrazovanja, znanosti i športa. Prva blokada započela je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te je trajala 34 dana, a u narednim su danima blokade krenule i na više od 20 drugih fakulteta u 8 gradova diljem Hrvatske. Riječ je o najdužem, najbrojnijem i politički najznačajnijem studentskom prosvjedu na ovim prostorima od 1971. godine. Za vrijeme trajanja blokade nije se održavala redovita nastava, već su studenti sami organizirali obrazovne aktivnosti poput predavanja i tribina. Odluke u vezi nastavka blokade donosile su se po načelima izravne demokracije, kroz plenume na kojima je svaki student imao jednako pravo sudjelovati i odlučivati. Studenti nisu imali jednog predstavnika, odnosno glasnogovornika već su se svaki dan izmjenjivali kada su se obraćali medijima. Odbijali su pristati na pregovore o svojim zahtjevima te nisu priznavali Studenski zbor kao svoje predstavničko tijelo. Studentski su prosvjedi uključivali brojne prosvjedne aktivnosti poput prosvjednih okupljanja, prosvjednih povorki, javnih performansa i pokretanja peticija. U konačnici je tadašnji resorni ministar podnio ostavku, a od akademske godine 2010./2011. uveden je novi model plaćanja visokog obrazovanja, kojim je upis na prvu godinu studija besplatan za sve redovne studente, a upis na više godine plaća se ukoliko studenti ne ostvare propisan broj ECTS bodova.  

(https://www.igorbezinovic.net/hr/blokada/ – trailer na film) 

Slično su na izmjene zakona o visokom obrazovanju u svojoj zemlji reagirali i studenti u Sloveniji u travnju 2014. i Srbiji u listopadu iste godine. Oko 2 000 slovenskih studenata okupilo se na Kongresnom trgu ispred zgrade Rektorata Sveučilišta u Ljubljani u znak protesta protiv izmjena zakona kojim se željelo uvesti obvezne školarine na fakultetima. Slovenski ministar obrazovanja obratio se potom studentima i široj javnosti te izjavio da će novi zakon samo smanjiti anomalije dotadašnji način financiranja visokog obrazovanja. Isti je broj studenata sa Sveučilišta u Beogradu prosvjedovao te jeseni ispred srpskog Ministarstva obrazovanja, znanosti i tehnološkog razvoja zbog najave ukidanja apsolventske godine, povećanja cijene pri prijavi ispita te naplaćivanja dodatnih ECTS bodova. Uz Filozofski fakultet koji je i u ovoj državi bio pokretač prosvjeda te jedini blokirao nastavu, u borbu za svoja prava uključilo se još nekoliko fakulteta istog sveučilišta, ali i studenti na fakultetima u Nišu, Novom Sadu i Subotici. Novi je prosvjed održan šest dana nakon prvog  te je na kraju postignut dogovor s resornim ministarstvom i ispunjena većina studentskih zahtjeva.

Zanimljivi su i primjeri studentske borbe vezani uz financiranje ranije spomenutih studentskih radio postaja. Ovdje navodimo dva primjera brzih i uspješnih studentskih akcija na potencijalno gašenje studentskih radio postaja u Zagrebu 2017. i Ljubljani 2021.

U godini kada je Radio Student u Zagrebu trebao obilježiti 21. godinu svog postojanja, prijetio mu je prestanak emitiranja radi jednako starog radio odašiljača, koji radi dotrajalosti više nije mogao obavljati svoju osnovnu funkciju – odašiljati radio frekvenciju. Studenska radijska redakcija našla se u veoma nepovoljnom položaju jer su u kratkom roku trebali prikupiti 10 000 dolara kako bi se kupio novi odašiljač. Odlučili su pokrenuti crowdfunding kampanju i pozvali svoje slušateljice i slušatelje da se uključe novčanim donacijama. Nakon nešto više od 24h prikupljeno je čak 50% potrebnog iznosa, a u manje od tjedan dana prikupljen je sav potreban novac, a za dodatne donacije kupljena je druga suvremena radijska oprema. 

Ljubljanski Radio Študent na samom je početku 2021. bio suočen s ozbiljnim financijskim problemima i realnom opasnošću gašenja. Studentska organizacija Sveučilišta u Ljubljani (ŠOU) donijela je odluku o prestanku izdvajanja 120 000 eura iz svog budžeta za financiranje daljnjeg rada Študenta. Uprava ŠOU-a dala je Študentu tri dana da odluče hoće li se privatizirati ili će ih udruga prodati najboljem ponuditelju. Uz to, iz ŠOU-a su tražili da se o njima na radiju govori samo u pozitivnom svjetlu pa su iz sveučilišne redakcije oštro osudili takav zahtjev za propagandom. Ovakvav udar na kultni ljubljanski radio na noge je digla slovensko društvo u svega nekoliko dana. Pokrenutu peticiju za njegov opstanak potpisalo je oko 15 000 osoba te otprilike 500 institucija, među kojima je bio i zagrebački Radio Student. U konačnici je uprava ŠOU-a popustila pod pritiskom javnosti i odustala od potpunog ukidanja financiranja Radio Študenta.

Kategorije
Uncategorized

Poslušajte naše misli: Zakaj ne zvonijo vsi alarmi?

Poslušajte naše misli: Zakaj ne zvonijo vsi alarmi?

Izšlo je poročilo Medvladnega odbora za podnebne spremembe, IPCC, katerega sporočilo je po besedah organizacije Greenpeace jasno: Nismo pripravljeni na to, kar prihaja.

Ekstremni vremenski pogoji že presegajo zmožnosti rastlinskega in živalskega sveta ter povzročajo množično izumiranje. Posledice podnebnih sprememb se po svetu dogajajo istočasno, zato njihove učinke še težje blažimo. Milijoni ljudi imajo težave pri dostopu do čiste pitne vode in hrane. Napredek, ki ga dosegamo, je pomanjkljiv in vodi do vse večjih vrzeli med našimi dejanji in odzivom, ki bi bil dejansko ustrezen za soočanje z vse večjimi tveganji.

Sporočilo za javnost ob objavi poročila sicer prinaša žarek upanja, a situacije ne olepšava: “Znanstveni dokazi so enotni: podnebne spremembe predstavljajo tveganje človeški dobrobiti in zdravju planeta. S kakršnim koli dodatnim prelaganjem ukrepanja na globalni ravni bomo zamudili kratek in hitro umikajoč se trenutek, v katerem si še lahko zagotovimo varno prihodnost.”

https://djnd.si/dwsa

Kategorije
Uncategorized

Sindikalna budućnost bit će mlada ili je neće biti

Sindikalna budućnost bit će mlada ili je neće biti

„OK boomer“. Jednostavan izraz od dvije riječi koji je obilježio stav dviju generacija mladih, tzv. milenijalaca i generacije Z, tzv. zoomera. Taj stav je da osobe koje su starije, naročito one koje su odrasle i živjele su u uzlaznim godinama nakon Drugog svjetskog rata i prosperitetu koji je slijedio neko vrijeme nakon obnove, ne razumiju i nemaju pravo im držati prodike jer su kroz cijeli svoj život uživale privilegije koje oni danas nemaju – niske cijene, priuštivo stanovanje, pristojne plaće, balans posla i života te osnivanje obitelji. On također služi kao osuda zastarjelih institucija u društvu koje se čine previše tvrde, kao utezi ili kao opresivan ostatak sustava koji je doveo njihove živote u takvo stanje. Gdje tu spadaju sindikati?

Sindikati su danas jedna relativno dugovječna institucija, ipak vuku korijene iz 18. stoljeća. Današnji sindikati su širok spektar raznolikih organizacija. No, ono što je mnogim sindikatima danas zajedničko jesu sve viša prosječna dob članstva i sve manje brojke novih, mlađih članova. Zašto je to tako? Što mladi misle o sindikatima?

Za početak, treba odmah odustati od ideje da se stavovi mladih o ovoj ili bilo kojoj temi mogu generalizirati i primijeniti na cijelu populaciju. Mladi nisu monolitna društvena skupina, već široka i heterogena skupina čiji život, pa time i stavove, formiraju mnogobrojni faktori. Tako je zanimljivo gledati razliku između zapada i Hrvatske. U SAD-u je postotak članova sindikata u ukupnoj radnoj snazi pao s nekoć 35% na današnjih samo 11%. Paralelno s tim, prema anketi iz 2020., 65% Amerikanaca podržava sindikata, a najviše mladi, s čak 71%. No, unatoč velikoj podršci sindikatima, prema podacima Ureda za statistiku SAD-a tek 4.4% radnika rođenih 1997. ili kasnije su članovi sindikata. 

Na Starom kontinentu, priča je malo drugačija i ima više varijacije. S jedne strane, postoje sindikati poput njemačkog Ver.di, općeg sindikata s oko 2 milijuna članova i jakom omladinom te strukturom koja njeguje učlanjenje mladog članstva, aktivizam mladih unutar sindikata te poticanje mladih s potencijalom da preuzmu odgovornije pozicije unutar sindikata. S druge strane, sindikati u Hrvatskoj dugo upozoravaju kako članstvo sindikata sve više stari, brojke članova opadaju, ali ne zato što se radnici iščlanjuju, već zato što, uz razloge poput strukturalne promjene ekonomije, članstvo stari i odlazi u mirovinu, a novi članovi, mlađi članovi, se manje učlanjuju. Kad razmišljamo o ovoj razlici, jedan razlog je odmah sasvim jasan – u Njemačkoj je demonizacija ostavština socijalističkih država u nekom djelu zaobišla sindikate, dok je u Hrvatskoj u javnom prostoru zavladao snažan anti-sindikalan sentiment gdje ih se upravo gleda kao relikte bivšeg socijalističkog sustava, koji jedino postoje da čuvaju pozicije radnicima i sprječavaju ulazak u suvremeno, fleksibilno tržište rada. Dalje od toga, mladi kod sindikata vide neuspjehe da zadrže radna mjesta svojih članova, što je prvenstveno rezultat loše gospodarske politike koja je uništila mnoge industrijske pogone u Hrvatskoj, a ne neuspjeh sindikata. U istraživanju o mladima koje je izdala Zaklada Friedrich Ebert, samo 16% ispitanih ima povjerenje u sindikate, 37% ih je neutralno, 37% nema povjerenja i 10% ih ne zna. Time sindikati ne uživaju povjerenje od mladih koje uživaju vojska, policija i Crkva, već su negdje u rangu hrvatskog pravosuđa, NATO-a i velikih tvrtki, što nije laskava pozicija. 

Jednu perspektivu tu je ponudila Sandra Kasunić, aktivistkinja i jedna od suosnivačica sindikata SKUPA, koja je inače iz Minhena gdje je između 2011. i 2017. djelovala u omladinskoj sekciji već spomenutog sindikata Ver.di. „Ne može se očekivati da će mladi imati prosvjetljenje i da će odjednom prepoznati potrebu da se učlane u sindikat“, kaže Sandra. „Ako ja ne razumijem tu organizaciju i ne vidim da ta organizacija nešto radi od čega imam korist, ne mogu očekivati visoko povjerenje u nju“, dodaje. Sličnu perspektivu dijeli i Nediljka Junaković, stručna suradnica za edukaciju i mlade Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), a također radi i s njihovom Sekcijom mladih: „Mislim da mladi imaju nepotpunu percepciju sindikata jer ne čuju puno o tome što mi radimo. Kad mladi dobiju informacije na našim savjetovanjima i kad saznaju da pravno savjetovanje mogu dobiti kao članovi sindikata, onda shvate vrijednost sindikata“ te dodaje „No svi ti naši napori nisu dovoljni, potrebna je sustavna edukacija kroz npr. građanski odgoj i obrazovanje. Mladi ne znaju dovoljno o sindikatima i još dobivaju predrasude iz medija o sindikatima“.

U čemu je onda razlika u uspjesima sindikata koji, unatoč padajućem trendu učlanjivanja mlađih članova, održavaju prisutno i relativno aktivno članstvo? „Radili smo puno outreacha, išli smo po školama gdje se odvija nastava za dualno obrazovanje, što nam je glavna ciljna grupa“, priča Sandra, naglašavajući da nije samo stvar dolaska do mladih, već i pristupa kako ih pokušava uključiti: „Dosta smo radili da se privuče dodatne mlade jer smo radili fešte, roštiljali skupa, družili se. Nismo imali pretjerani formalizam. Za uključivanje mladih mora biti elementa zabave. Ne može se sve svesti na zabavu, ali je to važan dio organiziranja mladih. Nešto se zakotrlja kad vidiš da se ljudi zabavljaju i da je kolektiv otvoren i možeš pričati. Šansa je veća da će se mladima to svidjeti jer im to neće biti smor. A tako se može uvesti veći dio tih koji su zainteresirani i kao aktivne osobe“. 

Nediljka dijeli sličan sentiment da su društveni događaji dobar način kako privući mlade i dodaje: „Prije je sindikat bio jedna od rijetkih organizacija koja je organizirala društvene događaje za članove, sportske susrete, ljetovanja i sl. a danas se mladima nudi dosta više toga kroz različite neformalne udruge i inicijative. Na taj način se isto približava sindikat mladima.“ Nediljka također zaključuje: „Sindikati su još uvijek često staromodni u komunikaciji s mladima. Mnogi stariji sindikalisti ne znaju kako pristupiti mladima. Mlade treba dodatno i na poseban način poticati da se aktivno uključe u sindikalne događaje, a sindikalnim povjerenicima je često teško smišljati posebne pristupe ili za to jednostavno nemaju vremena“.

Kad se jednom mlade uspije privući u sindikat, pitanje ostaje kako ih zadržati? Tu ostaje i dalje pitanje kako mladi vide sindikat, često kao jednu zastarjelu instituciju koja ne reflektira njihove vrijednosti o radikalnijoj razini sudjelovanja i demokracije te, s druge strane, ne vidi njihove potrebe. Nediljkin komentar pokazuje da su sindikati kod nas svjesni tog problema, no promjene su teške i moraju se desiti na razini cijele organizacije, od samog vrha do najniže strukture, ne samo kao operativne, već i kao političke odluke da se napravi prostor za mlade. I to je možda puno teže postići nego samo doći do mladih i dovesti ih na neki zanimljiv događaj da se upoznaju sa sindikatom. „Sindikati nemaju agendu uključivanja mladih, a razina demokratičnosti nije dovoljna da privuče mlade“, objašnjava Sandra jer niti sindikat poput Ver.dija nije imun na probleme okršaja percepcija mladih i starijih unutar iste organizacijske strukture. „Mladi nisu tokeni i nije dovoljno da budu u pasivnom članstvom. Da bi uključio mlade moraš im nešto ponuditi, a pitanje suodlučivanja je to ključno, kako bi se njihov glas i perspektive čuli i da će te perspektive možda biti radikalnije. Sindikat to mora moći izdržati i uvažiti“, zaključuje Sandra. 

SSSH tako ima Sekciju mladih koja djeluje unutar sindikata, a u Ver.diju postoje omladinske sekcije, ali Sandra naglašava da one djeluju autonomno i to je ključno jer tako mladi naprave prostor za sebe, uče djelovati, uz mentorstvo tzv. omladinskih tajnika, koji su profesionalci sindikata i pružaju podršku radu takve sekcije. Kad se takve autonomne sekcije uspostave i donose svoje odluka, mladi onda aktivno zagovaraju unutar strukture samog sindikata da postignu svoje ciljeve. To omogućuje ne samo da se dio mladih ozbiljno aktivira, od 1000 ljudi je bilo 20-30 aktivista, spominje Sandra, nego i da imaju osjećaj vlasništva nad organizacijom i procesima unutar nje. 

Što na kraju zaključiti? Mladi nemaju nužno negativne percepcije prema sindikatima, ali te percepcije formira njihova okolina: obitelj, društvo, mediji, a često negativne percepcije proizlaze iz predrasude i nepoznavanja tih organizacija. Tome se može doskočiti tako da se mladima direktno pristupi, preko škola ili drugih mjesta gdje mladi provode vrijeme i tako da ih se pozove na sadržaj koji će im dati osjećaj da su željeni, dobrodošli i da budu među vršnjacima sličnim njima samima. No, potom je ključno pitanje što im se nudi kako bi imali osjećaj da nisu samo članovi, korisnici usluga sindikata, već aktivni sudionici i oblikovatelji organizacije unutar koje se nalaze kao živog, promjenjivog organizma. To je ključna točka kvalitetne integracije mladih i to je točka gdje mnoge organizacije, ne samo sindikati, nisu uspješne. Zbog toga vodstva sindikata i cijela organizacija moraju prepoznati da je za opstanak sindikalnog pokreta važno imati mladu, vitalnu energiju koja će osigurati njegov kontinuitet. Sindikalna budućnost bit će mlada ili je uopće neće biti.

Autor: Sven Janovski

Sven Janovski dugogodišnji je aktivist i radnik u civilnom društvu s preko 10 godina iskustva rada u zagovaranju i javnim kampanjama u raznim područjima, poput zaštite okoliša, ljudskih prava, prava mladih, radničkih prava, nezavisne kulture.

Kategorije
Uncategorized

Primjeri dobre prakse studentskih akcija, pokreta i prosvjeda

Primjeri dobre prakse studentskih akcija, pokreta i prosvjeda

Gdje ima studenata ima i studentskog aktivizma pa tako postoje brojni primjeri studentskih akcija, pokreta i prosvjeda u svim državama svijeta. Uglavnom se studenti nastoje izboriti za uvođenje novih te proširivanje svojih postojećih studentskih prava ili spriječiti njihovo ukidanje. Često se udružuju i organiziraju kako bi uveli dodatne studentske sadržaje, a u slučaju opasnosti od gašenja istih pokreću razne akcije. Studenti se često angažiraju i oko političkih tema pa zahvaljujući svojoj masovnosti i mladenačkom duhu održavaju brojčano značajne prosvjede. U nastavku će biti spomenuti samo neki od studentskih oblika aktivističkog djelovanja kao primjeri dobre prakse iz Hrvatske, Slovenije i Srbije.

Najznačajniji primjer studentskog aktivizma u Republici Hrvatskoj neupitno je val je studentskih prosvjeda i blokada fakulteta i sveučilišta, koji su se održavali od sredine 2008. do kraja travnja 2009. godine. Studentsko nezadovoljstvo i prvi studentski prosvjedi 2008. započeli su u Zagrebu radi uvođenja Bolonjskog procesa na Sveučilište, zatim su pokrenuti i zahtjevi koji su se odnosili na pitanja studentskog smještaja i korupcije u Studentskom centru u Zagrebu, a glavni je razlog pokretanja masovnih blokada bilo ukidanje besplatnog visokog školstva za studente na preddiplomskoj i diplomskoj razini, najavljeno od strane tadašnjeg Ministarstva obrazovanja, znanosti i športa. Prva blokada započela je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te je trajala 34 dana, a u narednim su danima blokade krenule i na više od 20 drugih fakulteta u 8 gradova diljem Hrvatske. Riječ je o najdužem, najbrojnijem i politički najznačajnijem studentskom prosvjedu na ovim prostorima od 1971. godine. Za vrijeme trajanja blokade nije se održavala redovita nastava, već su studenti sami organizirali obrazovne aktivnosti poput predavanja i tribina. Odluke u vezi nastavka blokade donosile su se po načelima izravne demokracije, kroz plenume na kojima je svaki student imao jednako pravo sudjelovati i odlučivati. Studenti nisu imali jednog predstavnika, odnosno glasnogovornika već su se svaki dan izmjenjivali kada su se obraćali medijima. Odbijali su pristati na pregovore o svojim zahtjevima te nisu priznavali Studenski zbor kao svoje predstavničko tijelo. Studentski su prosvjedi uključivali brojne prosvjedne aktivnosti poput prosvjednih okupljanja, prosvjednih povorki, javnih performansa i pokretanja peticija. U konačnici je tadašnji resorni ministar podnio ostavku, a od akademske godine 2010./2011. uveden je novi model plaćanja visokog obrazovanja, kojim je upis na prvu godinu studija besplatan za sve redovne studente, a upis na više godine plaća se ukoliko studenti ne ostvare propisan broj ECTS bodova.  

(https://www.igorbezinovic.net/hr/blokada/ – trailer na film) 

Slično su na izmjene zakona o visokom obrazovanju u svojoj zemlji reagirali i studenti u Sloveniji u travnju 2014. i Srbiji u listopadu iste godine. Oko 2 000 slovenskih studenata okupilo se na Kongresnom trgu ispred zgrade Rektorata Sveučilišta u Ljubljani u znak prostesta protiv izmjena zakona kojim se željelo uvesti obvezne školarine na fakultetima. Slovenski ministar obrazovanja obratio se potom studentima i široj javnosti te izjavio da će novi zakon samo smanjiti anomalije dotadašnji način financiranja visokog obrazovanja. Isti je broj studenata sa Sveučilišta u Beogradu prosvjedovao te jeseni ispred srpskog Ministarstva obrazovanja, znanosti i tehnološkog razvoja zbog najave ukidanja apsolventske godine, povećanja cijene pri prijavi ispita te naplaćivanja dodatnih ECTS bodova. Uz Filozofski fakultet koji je i u ovoj državi bio pokretač prosvjeda te jedini blokirao nastavu, u borbu za svoja prava uključilo se još nekoliko fakulteta istog sveučilišta, ali i studenti na fakultetima u Nišu, Novom Sadu i Subotici. Novi je prosvjed održan šest dana nakon prvog  te je na kraju postignut dogovor s resornim ministarstvom i ispunjena većina studentskih zahtjeva.

Zanimljivi su i primjeri studentske borbe vezani uz financiranje ranije spomenutih studentskih radio postaja. Ovdje navodimo dva primjera brzih i uspješnih studentskih akcija na potencijalno gašenje studentskih radio postaja u Zagrebu 2017. i Ljubljani 2021.

U godini kada je Radio Student u Zagrebu trebao obilježiti 21. godinu svog postojanja, prijetio mu je prestanak emitiranja radi jednako starog radio odašiljača, koji radi dotrajalosti više nije mogao obavljati svoju osnovnu funkciju – odašiljati radio frekvenciju. Studenska radijska redakcija našla se u veoma nepovoljnom položaju jer su u kratkom roku trebali prikupiti 10 000 dolara kako bi se kupio novi odašiljač. Odlučili su pokrenuti crowdfunding kampanju i pozvali svoje slušateljice i slušatelje da se uključe novčanim donacijama. Nakon nešto više od 24h prikupljeno je čak 50% potrebnog iznosa, a u manje od tjedan dana prikupljen je sav potreban novac, a za dodatne donacije kupljena je druga suvremena radijska oprema. 
Ljubljanski Radio Študent na samom je početku 2021. bio suočen s ozbiljnim financijskim problemima i realnom opasnošću gašenja. Studentska organizacija Sveučilišta u Ljubljani (ŠOU) donijela je odluku o prestanku izdvajanja 120 000 eura iz svog budžeta za financiranje daljnjeg rada Študenta. Uprava ŠOU-a dala je Študentu tri dana da odluče hoće li se privatizirati ili će ih udruga prodati najboljem ponuditelju. Uz to, iz ŠOU-a su tražili da se o njima na radiju govori samo u pozitivnom svjetlu pa su iz sveučilišne redakcije oštro osudili takav zahtjev za propagandom. Ovakvav udar na kultni ljubljanski radio na noge je digla slovensko društvo u svega nekoliko dana. Pokrenutu peticiju za njegov opstanak potpisalo je oko 15 000 osoba te otprilike 500 institucija, među kojima je bio i zagrebački Radio Student. U konačnici je uprava ŠOU-a popustila pod pritiskom javnosti i odustala od potpunog ukidanja financiranja Radio Študenta.

Inicijativa mladih za ljudska prava

Kategorije
Uncategorized

Poslušajte naše misli: Podnebna spornost – piškotkov

Dnevni odzivi, komentarji in pomisleki v 1000 znakih, v katerih gojimo divjo misel kiselkastega okusa.

Oglaševalska tehnologija je glavni poslovni model digitalnega gospodarstva, ključen vir njene globalne dobavne verige pa je zbiranje podatkov s piškotki in drugimi sledilnimi tehnologijami. Zanimanje za (ne)etične vidike spletnega nadzora se vse od Snowdnovih razkritij veča in številne države so sprejele zakonodajo, ki ga bodisi omejuje bodisi jasneje opredeljuje

A tehnologije sledenja niso odgovorne le za agresivno izkoriščanje naših podatkov, temveč tudi za ogljični odtis, ki ob tem nastaja. Ta pa ni zanemarljiv – nedavna raziskava, v kateri so bili s pomočjo superračunalnika prvič izmerjeni ogljični stroški ekosistema sledilnih piškotkov, ugotavlja, da je milijon največjih spletnih mest odgovoren za 11.442 ton emisij CO2 mesečno.

Brez privolitve v namestitev piškotkov je naš dostop do večine vsebin na spletu drastično omejen. In če je naša izbira v resnici v rokah podjetja, ki ima v lasti spletno stran, naj to nosi tudi breme (okoljske) odgovornosti – in plačuje račun za elektriko.

https://djnd.si/dwpd