Vodič kroz COP26

Klimatska kriza problem je koji dotiče sve nas, bez obzira jesmo li toga svjesni ili ne. Njegove posljedice već se miješaju u brojne sfere našeg života – od sustava proizvodnje hrane do migracija. No, nada još uvijek postoji. Ograničavanje zagrijavanja unutar sigurnih 1.5 °C još uvijek je moguće. Svaki dijelić stupnja zagrijavanja koji se može izbjeći je važan i pozitivno utječe na milijune ljudskih života. Prilagodba na postojeće utjecaje klimatskih promjena je moguća. Da bi se to ostvarilo, potrebni su iznimno ambiciozni klimatski planovi, no oni nažalost ne nastaju sami, inicijativom donositelja odluka. Upravo masovno ujedinjenje “običnih” ljudi i zajedničko glasno zahtjevanje rješenja oduvijek je donosilo promjene, a isto će biti potrebno za zaustavljanje klimatske krize. Zbog toga je svaki glas, uključujući tvoj, apsolutno potreban. 

Par napomena pred početak

Ovaj tekst sadrži dosta riječi, kratica i izraza koji su ti dosad možda bile nepoznati što može otežati čitanje. Nemoj da te to obeshrabri! Slobodno se koristi objašnjenjima vokabulara koja se nalaze na početku, pročitaj neke rečenice više puta ili se koristi Internetom kako bi istražio_la_li nove pojmove.

Ne zaboravi da je znanje moć i da ovakve konferencije i konvencije često namjerno koriste kompliciran vokabular kako bi ostale nedostupne većini ljudi tako da se ne stvori dovoljan pritisak na donositelje odluka da zapravo djeluju po pitanju klimatskih promjena. Što bolje razumijemo COP i odluke koje se donose na ovim sastancima, bit će nam lakše utjecati na predstavnike vlasti da donesu odluke koje su u skladu s dobrobiti naše zajednice, drugih ljudi i planeta na kojem živimo.

Vokabular ovog teksta:

COP = Conference of Parties, odnosno Konferencija stranaka, označava konferenciju koja se održava jednom godišnje i okuplja države potpisnice Okvirne konvencije ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC-a)

IPCC = Intergovernmental Panel on Climate Change, odnosno Međuvladin panel o klimatskim promjenama tijelo je Ujedinjenih naroda koje djeluje s ciljem procjenjivanja rizika nastalog zbog ljudski uzrokovanih klimatskih promjena

staklenički plinovi = plinovi koji pridonose nastanku efekta staklenika, odnosna zagrijavanju Zemljine površine i atmosfere koje nastaje selektivnim propuštanjem sunčeve svjetlosti. Neki od stakleničkih plinova su ugljikov dioksid (CO2), metan (NH4) i didušikov oksid (N2O)

predstavnici vlasti = u ovom kontekstu oni predstavnici vlasti koji su prisutni na COP konferencijama i imaju odlučujuću ulogu za svaku državu, uglavnom predsjednici, premijeri ili ministri

ekonomije u tranziciji = economies in transition (EIT), države u prijelazu iz planskog u tržišno gospodarstvo

industrijalizirane države = u ovom kontekstu takozvane razvijene države, odnosno države koje snose najveću odgovornost za nastanak klimatskih promjena

ekstremne vremenske pojave = neočekivane, neobične, vansezonske i značajno intezivne vremenske pojave. Neke od njih su: poplave, požari, ekstremna hladnoća ili toplina, uragani… Njihova se učestalost i intenzitet povećavaju utjecajem klimatskih promjena

ugljična/karbonska neutralnost = stanje u kojem je neto vrijednost emisija ugljikova dioksida jednaka nuli, a može se postići uravnoteženjem emisija ugljikova dioksida s njegovim uklanjanjem iz atmosfere

ugljični budžet = preostala količina ugljikova dioksida koja se može emitirati, a da se i dalje ostane unutar određene temperaturne granice. Ugljični budžet može biti globalni i nacionalni, a u ovom kontekstu će uglavnom biti vezan za ostanak unutar 1.5°C globalnog zagrijavanja.

Sve je počelo 1992. godine… otprilike

Iako su i prije postojali napori da se tema klimatskih promjena stavi pred svjetske predstavnike vlasti, prvo sveobuhvatno ostvarenje tog cilja bio je Earth Summit, održan 1992. godine u Rio de Janeiru. Na tom je sastanku potpisana takozvana Konvencija ne baš lijepe kratice UNFCCC (United Nations Framework Convention on Climate Change) koja se na hrvatskom naziva Okvirna konvencija ujedinjenih naroda o promjeni klime.

Osnovni je cilj Konvencije stabiliziranje koncentracije stakleničkih plinova na razini koja ne bi dovela do opasnog ljudskog utjecaja na klimatski sustav. Zadatak država potpisnica ove Konvencije je ne samo zadržati se unutar “sigurne” razine, već i osigurati dovoljno vremena ekosustavu da se prilagodi nastalim promjenama bez da se ugrozi proizvodnja hrane te omogućiti nastavak ekonomskog razvoja na održiv način.

Države potpisnice konvencije, odnosno stranke, obvezale su se sastati se jednom godišnje na konferenciji stranaka (COP-u) kako bi se složile oko mjera koje žele uvesti da bi se zaustavio utjecaj klimatskih promjena. Ako se sve stranke slože oko neke mjere, ona postaje dio obveza unutar Konvencije. Proces kojim se odlučuje koje će se mjere uopće staviti “na stol” traje cijele godine.

Konvencija je stupila na snagu 1994. godine, a prvi se COP održao već sljedeće godine u Berlinu. Hrvatska je Konvenciju ratificirala 1996., a Srbija 2001. godine.

Kyoto protokol, COP15 (2009.) i COP21 (2015.)

Kyoto protokol usvojen je 1997. na COP3 konferenciji, a na snagu je stupio 2005. godine te su ga potpisale 192 stranke. Kroz njega je prvi put ostvarena međunarodna suradnja s ciljem zaustavljanja klimatskih promjena, odnosno pokrenuli su se prvi konkretni koraci za ostvarivanje obećanja danih u Konvenciji. Jedan od važnijih aspekata Kyoto protokola svakako je priznavanje različite odgovornosti pojedinih država za problem klimatskih promjena te uvođenje strožih mjera samo za industrijalizirane države i ekonomije u tranziciji za razdoblje od 2008. do 2012. godine. Nažalost, Kyoto protokol nije ostvario veliki utjecaj po pitanju samog smanjenja emisije stakleničkih plinova u ovom periodu, dijelom i jer neke države s velikim emisijama, poput SAD-a, nisu bile dio protokola.

U povijesti dosadašnjih 25 COP-ova važno je istaknuti COP15 i COP21.

COP15 održao se u Copenhagenu, a osnovni cilj bio je uspostavljanje globalnog klimatskog sporazuma. U tome je bio neuspješan, no pomak je ostvaren dogovaranjem

Kopenhaškog sporazuma (Copenhagen Accord), čime je istaknuta važnost ograničavanja globalnog zagrijavanja unutar 2°C u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Iako UNFCCC nije službeno usvojio Kopenhaški sporazum, on je ipak postavio temelje za pregovore na COP21 konferenciji u Parizu.

COP21, koji se održao 2015. godine, najpoznatiji je po usvajanju Pariškog sporazuma – zakonski obvezujućeg međunarodnog sporazuma o klimatskim promjenama. Sporazum je usvojilo 196 stranaka, a na snagu je stupio krajem 2016. godine.

Stranke su se potpisivanjem Pariškog sporazuma obvezale ograničiti globalno zagrijavanje unutar 2°C u odnosu na predindustrijsko doba, s težnjom zaustavljanja unutar 1.5°C. Unutar Sporazuma dogovoren je cilj što bržeg smanjenja stakleničkih plinova kako bi do polovine stoljeća svijet mogao postati klimatski neutralan. Važnost Pariškog sporazuma vidljiva je upravo kroz njegov zakonski obvezujuć aspekt i uključenost gotovo svih zemalja svijeta u ambicioznu klimatsku akciju.

Klimatski kontekst pred COP26

Što kaže znanost?

Najnoviji izvještaj međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC-a) donio je neka nova i potvrdio već postojeća znanja o klimatskim promjenama:

ljudsko je djelovanje neupitno zagrijalo atmosferu, oceane i kopno te uzrokovalo nagle promjene u ekosustavima

svaka regija u svijetu već je dotaknuta ekstremnim vremenskim pojavama uzrokovanim klimatskim promjenama

potrebno je drastično smanjiti emisije CO2 i ostalih stakleničkih plinova kako bi ostali unutar 1.5°C zagrijavanja (trenutno globalno zagrijavanje iznosi 1.2°C više u odnosu na predindustrijsko doba)

Posljednji izvještaj Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP-a) upozorava da trenutna obećanja svjetskih predstavnika vlasti stavljaju Zemlju na put prema zagrijavanju od 2.7°C do kraja stoljeća. Dakle, ne samo da je njihovo aktualno djelovanje isprazno, čak i obećanja koja oni nazivaju klimatski ambicioznima vode do ozbiljnih kršenja Pariškog sporazuma i ugrožavanja života i zdravlja brojnih ljudi.

Nepravedni COP26

Iako je Ujedinjeno Kraljevstvo, koje ove godine predsjeda COP-om, obećalo najinkluzivniji COP dosad, realnost je daleko od toga. Osim standardnih prepreka na

koje delegacije i predstavnici civilnog društva nailaze prilikom organiziranja svog putovanja na COP, kao što su visoke cijene troškova i dugotrajni procesi za dobijanje vize, ove je godine problemu pridonijela i neravnopravnost u odnosu na cjepivo.

Program UK-a koji je trebao omogućiti cijepljenje protiv bolesti COVID-19 svim sudionicima generalno se pokazao neuspješnim, što je najgore utjecalo na države Globalnog Juga u kojima je dostupnost cjepiva značajno manja te koje su ujedno najpogođenije klimatskim promjenama.

Također, najpogođenije države često imaju manje predstavnika na COP-u za razliku od industrijaliziranih država koje dovode velike timove i zbog toga mogu sudjelovati na više pregovora istovremeno i biti glasnije oko svojih zahtjeva.

Predstavnici Autohtonih i Domorodačkih zajednica, koji čine 5% ukupnog čovječanstva, ali štite 80% svjetske bioraznolikosti, još uvijek nisu dovoljno zastupljeni na klimatskim pregovorima, a trebali bi biti jedni od vodećih glasova. Ravnopravnost unutar pregovora nije ostvarena ni po pitanjima roda, rase, invaliditeta i socio-ekonomskog statusa

Razvijene države obećale su na pregovorima u Copenhagenu (COP15) do kraja 2020. godine usmjeriti 100 milijardi dolara prema državama u razvoju kako bi se one mogle prilagoditi već nastalim klimatskim promjenama i smanjiti svoje emisije štetnih plinova. Iz aktualnih podataka jasno je da taj iznos nije dostignut.

”Net zero” do 2050. godine je prazna priča

Mnoge industrijalizirane države oslanjaju se na “net zero” koncept, odnosno ideju dostizanja ugljične neutralnosti do 2050. godine kako bi prikazale sebe kao zemlje s ambicioznim klimatskim planovima. Prvi problematični aspekt ovog izraza je sama 2050. godina koja omogućava državama da nastave povećavati svoje emisije stakleničkih plinova u narednim desetljećima koja su ključna za osiguravanje prihvatljive budućnosti. Naime, predviđa se da će se preostali ugljični budžet, koji čovječanstvo ima na raspolaganju prije nego dostigne temperaturu od 1.5°C zagrijavanja, potrošiti prije 2030. godine ako se nastavi sa sadašnjim trendom emisija (prema nekim istraživanjima budžet bi se mogao potrošiti unutar 5 godina).

Drugi je problem to što pojam “net zero” ostavlja prostor za nastavak štetnih emisija i oslanjanja na fosilnu industriju u slučaju da se emisije ugljika i ostalih štetnih plinova izjednače s njihovom količinom istovremeno uklonjenom iz atmosfere. Tehnologije za uklanjanje štetnih plinova iz atmosfere nedovoljno su razvijene da bi se na njihov rad mogle osloniti cijele države, a masovna sadnja stabala također je neostvarivo rješenje zbog ograničenih prostornih kapaciteta država. Ipak, čak i kada bi ovakav sustav funkcionirao, njegova rješenja ne daju odgovor na problem koji je jedan od uzročnika klimatske krize – ideja da je neograničen ekonomski rast moguć na planetu s jasnim granicama. Klimatska nepravda, koja bi trebala biti prioritet u pregovorima o klimatskoj krizi, ovime bi se još više produbila.

Dobre vijesti: zagađivači izbačeni iz pregovora

Na COP26 konferenciji fosilne kompanije neće imati službenu ulogu, za razliku od prijašnjih godina kada su bili jedni od većih sponzora te kada im je dana značajna platforma za širenje dezinformacija o klimatskoj krizi i svom djelovanju. Najveća zasluga za ovo ostvarenje ide upravo aktivistima i kampanjama poput Polluters out koja se

tijekom cijele godine, ne samo pred COP, zalaže za uklanjanje utjecaja fosilne industrije na vlade, banke, fakultete, COP i ostala tijela.

Što će se zapravo događati tijekom COP26 konferencije?

Za COP26 očekivanja su velika, a mnogi ga nazivaju najvažnijim COP-om od potpisivanja Pariškog sporazuma. Pritisak za hitnu klimatsku akciju raste zbog sve manjeg ugljičnog budžeta koji omogućava ostanak unutar 1.5°C zagrijavanja. Za vrijeme COP26 konferencije stranke trebaju finalizirati pravila vezana za Pariški sporazum, odnosno odrediti načine na koje će nadzirati ispunjavanje obveza Pariškog sporazuma te koliko će često analizirati i mijenjati svoje djelovanje kako bi ono bilo u skladu s najboljim znanstvenim nalazima u tom trenutku.

Da bi cilj od 1.5°C bio ostvariv, potrebno je smanjiti emisije stakleničkih plinova za 45% u narednih osam godina. Na predstavnicima vlasti je da osmisle jasne planove za prestanak korištenja fosilnih goriva i transformaciju ekonomije te istovremeno to učine na način koji osigurava zaštitu lokalnih zajednica i prirodnih staništa. Važna stavka u izradi tih planova je financiranje njihove provedbe.

Konferencija će se održati od 31.10. do 12.11.2021. u Glasgowu, a trenutno je registrirano više od 30 000 sudionika_ca – od predstavnika vlasti i kompanija do sudionika_ca iz civilnog sektora, nevladinih organizacija i novinara_ki. Svaki dan Konferencije ima različitu temu, a neke od njih su: energija, financije, osnaživanje mladih, prilagodba, rod…

Sadržaj COP26 konferencije dijeli se na plavu i zelenu zonu. Unutar plave zone odvijaju se pregovori u kojima sudjeluju predstavnici vlasti, no prisutni su i promatrači (nevladine organizacije, novinari…) koji nemaju službenu ulogu u pregovorima, ali pomažu u održavanju transparentnosti. Plavom zonom upravlja UN, a svi prisutni moraju imati posebnu akreditaciju, takozvanu plavu značku. Zelena zona otvorena je javnosti i uključuje radionice, izložbe te razne oblike edukacije, a njome upravlja Ujedinjeno Kraljevstvo.

Što ja mogu učiniti?

U ovom je trenutku ključno staviti pritisak na predstavnike vlasti da tijekom COP26 konferencije dogovore što ambicioznije klimatsko djelovanje. Osim kroz solidarnost s

globalnim klimatskim pokretom, svoju akciju možeš direktno usmjeriti na nacionalne političare i predstavnike vlasti tvoje države prisutne na COP-u.

Možeš se uključiti u neku od već postojećih akcija (poput Marša za opstanak u Zagrebu 12.11.) ili organizirati svoju – nemoj se ustručavati javiti se organizacijama, udrugama i inicijativama iz tvoje okoline ako ti treba savjet ili podrška; gotovo su uvijek spremni_e pomoći

Pošalji e-mail svojim predstavnicima vlasti i zatraži od njih da pokažu ambiciju i spremnost na djelovanje, a ne prazna rješenja, za vrijeme pregovora.

Popričaj s nekim iz svoje sredine o klimatskim promjenama i važnosti COP26 konferencije, posebice ako ta osoba ne smatra klimatske promjene važnim problemom današnjice ili organiziraj edukaciju o ovim temama u svojoj lokalnoj zajednici.

Mia Bradić mlada je aktivistkinja za klimatsku pravdu i feministkinja te hrvatska ambasadorica mladih mreže WAVE (Women Against Violence Europe). Na COP26 konferenciji sudjelovat će uživo u Glasgowu s organizacijom Young Friends of the Earth Europe.