Kategorije
Uncategorized

Regionalna letnja aktivistička škola – Trenutak je sada! – dnevnik medijske grupe

Ponedjeljak 18.07.2022 Dolazak

Zahvaljujući organizatorima Omladinski centar CK13, Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska, Gong i Danes je nov dan 32 mladih ljudi iz Srbije, Slovenije i Hrvatske okupilo se u Ekološkom centru Radulovački u Sremskim Karlovcima s jedim ciljem: saznati više o društvenom aktivizmu i održivosti aktivističkog djelovanja, kako bi stekli nova znanja i vještine građanskog samoorganizovanja, razmijeniti dosadašnja iskustva s mladima istih pogleda na svijet i sa onima koji žele biti pokretači pozitivnih promjena u društvu.

Uvečer pristižu svi u Eko centar, neki svježi i orni, neki usaftani i od dugog puta izmoreni, ali svi puni dojmova i nestrpljivi da saznaju što ih na ovoj jednotjednoj edukaciji očekuje. Najprije se upoznaju sa organizatorima, a zatim i međusobno za vrijeme večere uz kratko, ali informativno intervjuiranje osobe koja je nasumično sjela prekoputa. Otkrivali smo koje supermoći bismo imali, koliko bismo daleko išli u borbi da se izborimo za svoja uvjerenja i na koje naše postignuće smo najponosniji. Aktivisti u nama su probuđeni. Uzbuđeni, tonemo u san veseleći se novom danu.

Utorak 19.07.2022. Društvo u prirodi

Nakon što smo ponovo utvrdili kako se ko zove, uz zgodnu igru opisivanja sebe pridjevima (autentična Adela, blesavi Bruno, luda Lucija, neustrašiva, odnosno, kad se igra preokrenula u pokvareni telefon, ispalo je nametljiva Nina) prešli smo u salu “Košnica” gde su se već rojile ideje o samoorganizovanju mladih. Tamo nas dočekaju Borislav Prodanović i Hana Kukučka iz Omladinskog centra CK13 sa kojima razgovaramo o našim očekivanjima od ove škole. Ubrzo u prvi plan izbija i glavni cilj škole – aktivističko delovanje mladih. Posmatramo na raznim primerima kako je moguće stvoriti organizaciju bez ustaljene hijerarhije. Da to nije puka utopija dokazuje isečak iz jednog holandskog dokumentarnog filma gde se ptice tako raspoređuju da ujednačeno lete u jatu bez da bilo koja od njih predvodi.

Potom krećemo u aktivističku turu kroz Sremske Karlovce sa Vladimirom Budalićem Buđom iz Pokreta gorana Vojvodine. Uskoro shvatamo da ovo nije prilika gde ćemo se upoznati sa istorijskim znamenitostima grada koji je poslužio kao set za mnoge jugoslovenske i srpske filmove, već da ćemo saznati više o aktivističkim poduhvatima mladih Karlovčana kojih je nažalost svake godine sve manje i manje. Naš vodič nam priča o nebrojanim preprekama sa kojima su se suočili na putu ostvarenja svojih ciljeva.

Po povratku iz šetnje i sa ručka, nastavljamo u sličnom tonu na popodnevnoj sesiji koju vodi Jovana Radević iz Ekološkog fronta Novi Sad. Ona nam kroz fotografije iz lične arhive dočarava svoje iskustvo ekološkog aktivizma koje obuhvata prostor od Lovćena do Kosova. Svi se slažemo da svaki pojedinac koji je svestan kakva opasnost proističe iz kontinuiranog uništavanja životne sredine treba da se priključi borbi. Ta borba može ponekad delovati jalovo i besmisleno, ali sami pokušaji da se bolje čuje glas struke i ugroženih građana je već ogroman korak. Ohrabrujući razgovor preko zooma vodimo sa dvoje mladih koji su odlučili da na duže vreme udoban krevet i tuš zamene za šator i Dunav, kako bi odbranili Šodroš, novosadsku plažu koju lokalne vlasti planiraju da zabetoniraju.

Da bi na kvalitetan način zaokružili dan rezervisan za ekologiju, odlazimo opet pod vođstvom Buđe do Karlovačkog rita. Uživamo u prirodnim lepotama, a zatim hitamo ka restoranu “Četiri lava” da uz ukusne veganske lazanje sabiramo utiske.

Srijeda 20. 07. 2022 Antiratni aktivizam i prakse sjećanja

Jutro započinjemo stihovima “mir, brate, mir” koji nas iz priče o ekološkoj borbi bacaju u ratna ludila devedesetih, gde se kriju koreni skoro svih problema koji neprestano muče naše tri države. Ovo podsećanje na beogradski ad hoc bend Rimtutituki predstavljalo je uvod u sesiju Nevene Balažević iz YIHR Hrvatska, posvećenu onim ljudima na koje se često zaboravi kada se zapodene razgovor o ratu. Onima koji nisu zagrizli za udicu nacionalizma i koji nisu dozvolili da im strah proždere ideale. I onima koji su poput članova Rimtititukija umeli da se okupe u strašnom trenutku i podignu glas protiv rata.

U nastavku imamo priliku još jednom da se uverimo koliko je ljudska patnja, bez obzira kojoj strani težiš da pripadaš, kroz gledanje kratkometražnog filma “Marko”. Neobični susret dva starca koja su izgubila sinove na ratištu bio je samo ključ za škrinju sa nasledstvom koju današnnji mladi vuku za sobom. Nekoliko učesnika je podelilo lična, bolna iskustva odrastanja u porodicama koje su bile duboko pogođene ratom. Shvatili smo da mi ne možemo biti krivi za tuđe greške i da ne moramo zauvek da nosimo teret prošlosti, da bi trebalo da pronađemo način da se izborimo sa ranom koja nedokučivo stoji između nas i naših roditelja kao sfinga na ulazu u Bogoslovski seminar u Sremskim Karlovcima.

Posle podne učimo osnovne pojmove o tranzicionoj pravdi i analiziramo antiratni aktivizam kod mladih. Neizbežno nailazimo na suprostavljene narative, ali mi ih rešavamo tako što iz mulja političkih prepirki vadimo ljudske sudbine koje su nepravedno skrajnute poput Olge Sučić, prve žrtve opsade Sarajeve koja još uvek čeka odgovarajući spomenik.

Ipak, nakon teških, ali ujedno i motivišućih tema, provodimo lepo i zanimljivo veče.

Četvrtak 21.07.2022. Javni prostor kao javno dobro i samoorganizovanje mladih

Četvrtak započinjemo jutarnjim online sesijama uz Dražena i Damiru iz udruge GONG koji nažalost zbog razvoja cijele situacije s COVID-om nisu uživo mogli biti s nama.

Tema s kojom su nas nakon kratkog upoznavanja zaokupili bila je „Javni prostor kao javno dobro“. Kao i prethodnih dana moždane vijuge morale su se pokrenuti jer usprkos očekivanom sjedilačkom načinu predavanja pred ekranom svi mi sudionici morali smo iznositi svoja mišljenja i stavove o postavljenim pitanjima, o tome što je javno dobro, kako se boriti za njega, kada se uključiti u borbu protiv samovolje vlasti koja ga građanima želi kriomice otuđiti, te koji su problemi koje nailazimo kada krenemo u borbu. Javno dobro pripada svima nama, te ne bi smjelo biti moguće da ga vladajući, bez uzimanja mišljenja svojih mještana u obzir, privatiziraju i komercijaliziraju, odnosno prenamjene u sredstvo zgrtanja financijskih sredstava što građane orobljuje njihovog dotadašnjeg javnog dobra. No, događa se posvuda. Tome svjedoče brojni prosvjedi diljem svijeta: protesti protiv korištenja javnog prostora kao mjesta kontroliranja stanovništva u Hong Kongu, lokalni referendum za bespravnu gradnju teniskog terena na Srđu, ekološki protesti u Beogradu protiv plana gradnje Beograda na vodi, ekološki protesti u Turskoj za očuvanje prirodnih javnih površina.

Pravo na borbu za javno dobro imamo svi i svih se nas tiče, te ne bismo trebali biti uspavani kad dođe vrijeme da budemo glasni. Djelujmo. Ne samo kad se netko počne dirati u naše dvorište već onda kada počnu dirati u ono što nam kao stanovnicima ovog planeta pripada.

U popodnevnim satima znojni smo uživali u šetnji po Novom Sadu.

Kasnije smo posjetili Dom b-612 koji je osnovan 2015. godine sa željom da mladi imaju mjesto za izražavanje umjetnosti. Slušali smo o njihovom putu od osnutka do danas, o mnogim žurkama, glazbenim večerima, umjetničkim izložbama te posjetu poznatog redatelja Žilnika. Aha, nemala stvar.

Na kraju druženja osmišljali smo vlastita udruženja od kojih su neka bila originalna i utoliko razrađena da bi se već sutra mogla registrirati.

Večeru smo imali čast jesti u Crnoj kući, mjesta gdje se okupljaju neustrašivi borci nezadovoljni sustavom, koji se transparentno zalažu za svoje stavove i promjene, i čija borba i dalje svjedoči kako polažu nade u jedan – možda je termin previše utopistički, ali – pravedan sustav koji prihvaća sve, te na drugačije gleda kao na jedinstveno, posebno i vrijedno. Vjerujemo da je trag koji ostavljaju u svom društvu dubok te da ćemo malu iskru njihove odvažnosti i hrabrosti ponijeti sa sobom, spremni da je rasplamsamo kada se budemo morali boriti za svoja uvjerenja.

Petak 22.07.2022. Izgradnja koalicija u mobilizaciji ZA ili PROTIV

Kako je već petak, a energija već lagano kopni, uvod u sesiju započinjemo sa zgodnim enerđajzerom “Zip-Zap-Boing” od kojeg punimo baterije za daljnje predavanje koje se i danas nastavlja online. Zatim svi kao grupa slažemo izrezani kolaž kako bismo, kada sve dijelove ispravno posložimo, dobili plakate na kojima vidimo Davida Wojnarowicza, političkog aktivista i borca za prava osoba oboljelih od AIDS-a. Slušamo dirljivu priču o njegovoj borbi sa sustavom koji ga je odbacio, te njegovom umjetničkom izražavanju nezadovoljstva istim od čega nam se najviše dojmila njegova slika bizona koje lovci love, tjerajući ih na rub litice, gdje uplašeni padaju u provaliju, simbolizirajući zapravo ljude oboljele od AIDS-a koje sistem pritišće i čije priče tragično završavaju. Tim činom obilježili smo ovaj 22. jul, dan na koji je Wojnarowic prije 30 godina izgubio bitku protiv AIDS-a.

Uperenih pogleda u veliki ekran na zidu, s manjim kašnjenjem uzrokovanim problemima tehničke prirode, upoznajemo Maju iz organizacije Danes je novi dan iz Slovenije. Udruga koju predstavlja svoj početak ima u borbi protiv represije vladajućih koji stavljaju veto na ikakav istup neistomišljenika, te ih za počinjeni pobunjenički akt novčano kažnjava. Nakon tog riječ preuzima Dražen iz udruge GONG koji nam govori o izgradnjama koalicija u mobilizaciji građana, odnosno upoznaje nas s javnim zagovaranjem, pokušajem utjecanja neformalnih aktera u procesu stvaranja politike na definiranje problema i njihovih mogućih rješenja, a sve to s ciljem utjecanja na način razmišljanja mase i pridobivanja velikog broja istomišljenika. U tom je tonu nastavila i Maja svoju priču, naglasivši kako je od velike važnosti razvijati kulturu političke odgovornosti. Jer svaka je nit bitna da bi uže bilo jako i zaustavilo veliki brod.

U popodnevnim satima držimo se hladovine i predano radimo za radnu grupu kojoj smo prvotno dodijeljeni i pišemo, tipkamo, snimamo, trčimo, smišljamo, predomišljamo se, radimo sve da bismo u subotu navečer pokazali svu našu kreativnost, znanje, domišljatost i vještine.

Iako iscrpljeni, večer ne provodimo penzionerski, već odlazimo ponovo u Novi Sad i Crnu kuću, gdje njišemo kukove na ritmove odlične glazbe. Oni, čije tijelo je žudilo za odmorom, ostali su u Ekološkom centru te su imali priliku u dvorištu pogledati film Medena Zemlja, nominiran za nagradu Oscar u dvije kategorije. Ponovno, još jedna odlična večer.

Subota 23.07.2022. Borba protiv seksualnog nasilja: Feminističko samoorganizovanje

Poslednji radni dan bila je subota i tada smo se sa feminističkom inicijativom VERUJEM TI bavili problemom seksualnog nasilja. Pre samog definisanja i pobrojavanja oblika seksualnog nasilja, predavačice su nas upoznale sa jednom birokratskom dokumentacijom, Istanbulskom konvencijom, koja postoji kako bi sprečila nasilje nad ženama. Uprkos tome, svesni smo da živimo u vladavini patrijarhata, koji kao sistem muške dominacije opstaje nametanjem nasilja koji je njegov neodvojivi mehanizam. Predavačice su potom pobrojale oblike seksualnog nasilja, među kojima se nalaze: korektivno silovanje, prinudni dečiji brak, genitalna mutilacija, incest, slut shaming, silovanje u ratu i sl. Nakon toga smo svi podeljeni u grupe kako bi zajedno došli do zaključka šta je to za nas seksualno nasilje. Zaključak koji sledi jeste da samo entuzijastično “da” znači “da”! Kao i da su oblici ovakvog nasilja nebrojeni, dok su neki čak i ukorenjeni u kulturu i smatraju se nečim normalnim. Odličan primer toga može biti slut shaming kao jedan sasvim uobičajeni aspekt mizoginije i pokušaj kontrolisanja ženske seksualnosti.

Sledeći zadatak je bio da na papiriće ispišemo emocije koje su se u nama javile dok smo slušali o silovanju. Emocije koje smo zajedno proživeli bile su: bes/ljutnja, tuga i saosećanje. Iako su emocije poput besa i ljutnje sasvim prirodne kada govorimo o ovako bolnim i teškim temama, ne možemo dopustiti da to bude jedino što osećamo. One mogu biti gorivo i podsticaj da tražimo pravdu, ali i razlog našeg ličnog sagorevanja. Veoma je bitno to da sa emocijama nismo sami, što smo shvatili nakon što smo ih podelili jedni sa drugima. Ukoliko su nam neki problemi u svetu i društvu važni i zbog toga osećamo bes i(li) nemoć, jer je protivnik jači, situaciju moramo posmatrati iz pozicije ljubavi i solidarnosti prema žrtvama/potlačenima. Ovo je jedna veoma važna i korisna lekcija koju smo nakon drugog dela sesije usvojili, jer su emocije u aktivizmu ključan faktor.

Uprkos rekordno visokoj temperaturi, svako od nas se u toku dana bavio radnim zaduženjima, koje smo kasnije i predstavljali. Zbog toga posebne pohvale idu aktivističkoj grupi, koja je uprkos vremenskim prilikama završila svoj posao sređivanja klupica i stola u Sremskim Karlovcima. Izbor zelene boje nije slučajan jer prezentuje mentalno zdravlje i uz poruku „Tu si da ne budeš sam/a“ ovaj kutak predstavlja jedno malo, ali značajno utočište za sve one koji žele da odmore od svojih briga ili problema i da sa nekim popričaju. Sa druge strane, istraživačka grupa se bavila pojmom aktivizma, sa akcentom na omladinskom aktivizmu. Njihovo istraživanje pod nazivom „Put mladih od pasivnosti do aktivizma“ je imalo za cilj da kroz intervjue sa onima koji se već bave aktivizmom inspirišu i druge. Umetnička grupa nas je sve ostavila bez teksta performansima, kao i hrabrošću da murale ratnog zločinca Ratka Mladića prelepe belim plakatima. Na jednom od plakata se nalazi i pesma jedne od učesnica, Valentine Petre Eterović Buble. Medijska grupa je predstavila kratak teaser video koji nastoji da predstavi kratak prikaz letnje škole i njenih aktivnosti. U prostorijama Crne kuće snimljen je i podkast koji je objavljen nakon škole na Radiju zajednice CK13. Produkt rada medijske grupe jesu i ovi izveštaji koji čine svojevrsan dnevnik letnje škole.

Kraj dana je za sve bio veoma emotivan jer smo imali poslednje evaluacije, ovoga puta svi zajedno, kako bi podelili sve utiske i osećanja povodom našeg druženja i zajedničkog delanja. Shvatili smo da je vreme koje smo proveli u Sremskim Karlovcima od neprocenjive vrednosti, pre svega zbog prijateljstva koje smo sklopili, ali i zbog znanja, inspiracije i motivacije za preduzimanje inicijative i aktiviranja u budućnosti.

Nedelja 24.07.2022. Odlazak

Koliko god se trudila da u nekoliko rečenica sažmem sve što smo osećali poslednjeg dana našeg boravka u Sremskim Karlovcima, ne uspevam. Mislim da govorim u svačije ime kada kažem da nismo želeli da se naše druženje, propraćeno veoma bogatim i edukativnim programom, završi. Zajedničkim snagama smo stvorili jedan siguran prostor u kojem je svako dobrodošao, saslušan i prihvaćen. Nesebično smo delili znanje i veštine koje posedujemo, kao i razumevanje. Poslednje zajedničko jutro je proteklo u suzama, zagrljajima i obećanjima da ćemo se ponovo sresti i provoditi kvalitetno vreme zajedno, bez obzira na priliku. U „realan svet“ se vraćamo snažniji, osvešćeniji i sigurni da ćemo uvek imati prijatelje saborce i saborkinje sa kojima delimo zajedničke vrednosti.

Jana Paunović, Barbara Miloš i Anja Perović

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.