Kategorije
Uncategorized

Primjeri dobre prakse studentskih akcija, pokreta i prosvjeda

Primjeri dobre prakse studentskih akcija, pokreta i prosvjeda

Gdje ima studenata ima i studentskog aktivizma pa tako postoje brojni primjeri studentskih akcija, pokreta i prosvjeda u svim državama svijeta. Uglavnom se studenti nastoje izboriti za uvođenje novih te proširivanje svojih postojećih studentskih prava ili spriječiti njihovo ukidanje. Često se udružuju i organiziraju kako bi uveli dodatne studentske sadržaje, a u slučaju opasnosti od gašenja istih pokreću razne akcije. Studenti se često angažiraju i oko političkih tema pa zahvaljujući svojoj masovnosti i mladenačkom duhu održavaju brojčano značajne prosvjede. U nastavku će biti spomenuti samo neki od studentskih oblika aktivističkog djelovanja kao primjeri dobre prakse iz Hrvatske, Slovenije i Srbije.

Najznačajniji primjer studentskog aktivizma u Republici Hrvatskoj neupitno je val je studentskih prosvjeda i blokada fakulteta i sveučilišta, koji su se održavali od sredine 2008. do kraja travnja 2009. godine. Studentsko nezadovoljstvo i prvi studentski prosvjedi 2008. započeli su u Zagrebu radi uvođenja Bolonjskog procesa na Sveučilište, zatim su pokrenuti i zahtjevi koji su se odnosili na pitanja studentskog smještaja i korupcije u Studentskom centru u Zagrebu, a glavni je razlog pokretanja masovnih blokada bilo ukidanje besplatnog visokog školstva za studente na preddiplomskoj i diplomskoj razini, najavljeno od strane tadašnjeg Ministarstva obrazovanja, znanosti i športa. Prva blokada započela je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te je trajala 34 dana, a u narednim su danima blokade krenule i na više od 20 drugih fakulteta u 8 gradova diljem Hrvatske. Riječ je o najdužem, najbrojnijem i politički najznačajnijem studentskom prosvjedu na ovim prostorima od 1971. godine. Za vrijeme trajanja blokade nije se održavala redovita nastava, već su studenti sami organizirali obrazovne aktivnosti poput predavanja i tribina. Odluke u vezi nastavka blokade donosile su se po načelima izravne demokracije, kroz plenume na kojima je svaki student imao jednako pravo sudjelovati i odlučivati. Studenti nisu imali jednog predstavnika, odnosno glasnogovornika već su se svaki dan izmjenjivali kada su se obraćali medijima. Odbijali su pristati na pregovore o svojim zahtjevima te nisu priznavali Studenski zbor kao svoje predstavničko tijelo. Studentski su prosvjedi uključivali brojne prosvjedne aktivnosti poput prosvjednih okupljanja, prosvjednih povorki, javnih performansa i pokretanja peticija. U konačnici je tadašnji resorni ministar podnio ostavku, a od akademske godine 2010./2011. uveden je novi model plaćanja visokog obrazovanja, kojim je upis na prvu godinu studija besplatan za sve redovne studente, a upis na više godine plaća se ukoliko studenti ne ostvare propisan broj ECTS bodova.  

(https://www.igorbezinovic.net/hr/blokada/ – trailer na film) 

Slično su na izmjene zakona o visokom obrazovanju u svojoj zemlji reagirali i studenti u Sloveniji u travnju 2014. i Srbiji u listopadu iste godine. Oko 2 000 slovenskih studenata okupilo se na Kongresnom trgu ispred zgrade Rektorata Sveučilišta u Ljubljani u znak prostesta protiv izmjena zakona kojim se željelo uvesti obvezne školarine na fakultetima. Slovenski ministar obrazovanja obratio se potom studentima i široj javnosti te izjavio da će novi zakon samo smanjiti anomalije dotadašnji način financiranja visokog obrazovanja. Isti je broj studenata sa Sveučilišta u Beogradu prosvjedovao te jeseni ispred srpskog Ministarstva obrazovanja, znanosti i tehnološkog razvoja zbog najave ukidanja apsolventske godine, povećanja cijene pri prijavi ispita te naplaćivanja dodatnih ECTS bodova. Uz Filozofski fakultet koji je i u ovoj državi bio pokretač prosvjeda te jedini blokirao nastavu, u borbu za svoja prava uključilo se još nekoliko fakulteta istog sveučilišta, ali i studenti na fakultetima u Nišu, Novom Sadu i Subotici. Novi je prosvjed održan šest dana nakon prvog  te je na kraju postignut dogovor s resornim ministarstvom i ispunjena većina studentskih zahtjeva.

Zanimljivi su i primjeri studentske borbe vezani uz financiranje ranije spomenutih studentskih radio postaja. Ovdje navodimo dva primjera brzih i uspješnih studentskih akcija na potencijalno gašenje studentskih radio postaja u Zagrebu 2017. i Ljubljani 2021.

U godini kada je Radio Student u Zagrebu trebao obilježiti 21. godinu svog postojanja, prijetio mu je prestanak emitiranja radi jednako starog radio odašiljača, koji radi dotrajalosti više nije mogao obavljati svoju osnovnu funkciju – odašiljati radio frekvenciju. Studenska radijska redakcija našla se u veoma nepovoljnom položaju jer su u kratkom roku trebali prikupiti 10 000 dolara kako bi se kupio novi odašiljač. Odlučili su pokrenuti crowdfunding kampanju i pozvali svoje slušateljice i slušatelje da se uključe novčanim donacijama. Nakon nešto više od 24h prikupljeno je čak 50% potrebnog iznosa, a u manje od tjedan dana prikupljen je sav potreban novac, a za dodatne donacije kupljena je druga suvremena radijska oprema. 
Ljubljanski Radio Študent na samom je početku 2021. bio suočen s ozbiljnim financijskim problemima i realnom opasnošću gašenja. Studentska organizacija Sveučilišta u Ljubljani (ŠOU) donijela je odluku o prestanku izdvajanja 120 000 eura iz svog budžeta za financiranje daljnjeg rada Študenta. Uprava ŠOU-a dala je Študentu tri dana da odluče hoće li se privatizirati ili će ih udruga prodati najboljem ponuditelju. Uz to, iz ŠOU-a su tražili da se o njima na radiju govori samo u pozitivnom svjetlu pa su iz sveučilišne redakcije oštro osudili takav zahtjev za propagandom. Ovakvav udar na kultni ljubljanski radio na noge je digla slovensko društvo u svega nekoliko dana. Pokrenutu peticiju za njegov opstanak potpisalo je oko 15 000 osoba te otprilike 500 institucija, među kojima je bio i zagrebački Radio Student. U konačnici je uprava ŠOU-a popustila pod pritiskom javnosti i odustala od potpunog ukidanja financiranja Radio Študenta.

Inicijativa mladih za ljudska prava

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.